Ko sije bijedu, požnjeće bijes

Sarajevski novinar Aldin Arnautović za Danas.hr donosi svoje svjedočanstvo nereda koji su se dogodili u Sarajevu i drugim gradovima BiH. Uzroci nereda su u 20 godina zlostavljanja svake vrste, piše. Djeca koja jurišaju na policiju su naša djeca. I sad se kao mi čudimo?

Mediji javljaju da su završene borbe na sarajevskim ulicama. Policija je ponovo preuzela kontrolu nad centrom grada. Dosta povrijeđenih, najviše policajaca. Grupe demonstranata razbijene su i pohapšene u uskim gradskim ulicama.

Gledam sve TV vijesti koje mogu pohvatati. Zovu ih huliganima, pljačkašima. Neki zaista i jesu, ali daleko od toga da se radi o većini ili nekom velikom broju. Od 13 do 18 sati gledao sam cijeli događaj i mogu posvjedočiti.

Niti su svi demonstranti huligani, niti su se svi demonstranti loše ponijeli danas niti su svi policajci cvjećke. Neka se javi policajac kojem je demonstrant danas spasio život tako što je legao preko njega kad su ga stigli, oborili i htjeli linčovati.

Niti je sve tako crno-bijelo. Niti se stav i slika o društvenom incidentu poput socijalnih nereda može formirati sjedenjem na Facebooku ili gledanjem na TV-u.

20 godina zlostavljanja

U Sarajevu su se u petak desili neredi. A u neredima kao što samo ime kaže, nema reda. A ima svega i svakoga, te bespotrebnih žrtava i štete.

I nema tu da neko vodi, il’ ne vodi, trebao je i nije trebao… Grupe se kreću prema sopstvenim odlukama. Neki napadaju policiju, neki stoje u pozadini i upadaju kad je velika gužva. Svakakvih tu ljudi ima. I dobrih i loših. Dolaze tu likovi iz raznih stranaka, pokreta. Desetine svima prepoznatljivih policajaca u civilu svo vrijeme je među demonstrantima.

Uzroci nereda su u 20 godina zlostavljanja svake vrste. Dok su neredi trajali u jednoj kafani vidio sam mladi par koji ih je proveo ljubeći se, udobno zavaljeni na dvosjedu. Jel’ neko misli da onaj petnaestogodišnjak sa šalom preko usta ne bi volio da je u tom trenutku u istoj situaciji?

A djeca koja jurišaju na policiju su naša djeca. I sad se kao mi čudimo? Znam slučaj mladića kojem je otac policajac i danas su stajali jedan prema drugom. Da su imali po 20 KM u džepu, vjerujem da većina ne bi bili tu. Policija je da je znala/mogla/htjela bolje zaštititi i ljude i objekte. Ali nije.

U jednom trenutku, odlučili su, oklopljeni, krenuti u juriš na ljude. I totalno su loše procjenili situaciju. Nakon što su demonstrante dogurali do polovine mosta na Skenderiji, suočili se sa stotinama mahom mladih, koji se uopšte ne boje policije. U kontra jurišu policija je izgubila prostor od mosta na Skenderiji do zgrade Vlade. Nisam dobar u prostornim procjenama ali rekao bih barem stotinu metara prostora.

Nakon toga počelo je devastiranje zgrade Vlade sarajevskog kantona, a nešto kasnije “zaplatilo” je i Predsjedništvo.

I nisu svi demostranti upadali u zgrade. Većina se borila s policijom koja je bila sve samo ne nježna i suzdržana. Vidio sam dosta razbijenih glava, jedan par polomljenih prstiju.

Na ulicama su neredi. Narod je pobjesnio i artikulira to na jedini način koji zna ili koji mu je ostao. Za oboje je odgovorna vlast.
I naravno da je svima žao zbog svake kapi krvi. Al’ čini se da floskule poput “dođite da razgovaramo” više kod ljudi ne piju vode.

Hoće li se kola slomiti na navijačima kao više puta do sada? Hoće li u stanicama polomiti, na sudovima izmaltretirati novu generaciju jurišnika? Koje će opet imati s one strane štita.
Sudeći prema prvim reakcijama na ‘bosansko proljeće’ čini se da političari namjeravaju baš to. Žrtvovati “huligane” i nastaviti po starom.

Prijetnje s TV ekrana su vjerovatno jedna od najgorih stvari koje ljudi na ulicama u ovom trenutku trebaju dobiti. A elita se odlučila baš na to. Čini se, još jedan loš izbor.

Neizvjesni dani pred Sarajevom kao i pred svim drugim gradovima. Na zidu izgorjele zgrade vlade ostao grafit “Ko sije bijedu, požnjeće bijes”.