Međunarodna ženska likovna kolonija: Prenošenje tradicijskih vještina na nove generacije

Međunarodna ženska likovna kolonija

U selu Bila kod Livna održana je jubilarna, 10. Međunarodna ženska likovna kolonija tradicijskih umjetnosti. Budući da u današnjem balkanskom društvu žene umjetnice teže stječu pozornost publike od svojih muških kolega, prije deset godina samouki umjetnik iz Bile, Branko Ivanković Mito se, uz potporu Udruge hrvatskih amaterskih kulturno umjetničkih društava BiH, upustio u hrabar pothvat – organizaciju prve, a i danas jedine Međunarodne ženske likovne kolonije u BiH i šire.

Ovom jedinstvenom kolonijom želi se ohrabriti žene u prenošenju tradicijskih vještina na nove generacije, tako da je svaka kolonija bila neka vrsta učilišta na otvorenom.

Sudionice i posjetitelji su vidjeli primjenu 15-ak različitih umjetničkih tehnika, među kojima i slikanje glačalom, koje je prezentirala umjetnica iz Zenice, Zdena Šarić Pisker.

“Drago mi je da je to na ovoj koloniji prepoznato, da su isforsirali u Bosni i Hercegovini ovu tehniku. Meni je žao da se enkaustikom ne bavi još dovoljno ljudi. Enkaustika je jedna zaista zahvalna tehnika, stalno istraživanje. Ja je i dan danas volim iako danas radim i drugim tehnikama. Međutim, enkaustika je intuitivna. Peglom što dobijete, mirite se, i uz male neke dodatke taj alat upotrebljavate da to malo pospješite”, kaže Zdena Šarić Pisker.

Malo dalje pod stablom šljive, s granama otežalim od sočnih plodova, malo kistom a malo prstom svoje djelo na platnu dovršava Anđelka Hrkač iz Širokog Brijega.

“Slikam prstima da sam bliža platnu, a gužva je, pa se ne mogu emocije skoncentrirati za kist. Onda ja prstima. Najviše dolazim radi slikara, da se družimo, da provedemo jedan lijep, ugodan dan, nešto uradimo, ovdje rade razne tehnike, nešto naučimo, nešto vidim, zanimljivo je. Upoznamo se, ostanemo prijatelji”, ističe Anđelka Hrkač.

Iz Kostrene kod Rijeke stigle su četiri umjetnice. Erika Medanić u Livnu je već treći put.

“Ja sam bila na otvorenju, na prvoj i na trećoj. Sad sam na desetoj. Ovaj kraj je čaroban. Svi ljudi su tako veseli, tako dragi. Ovdje se osjeća umjetnost, rad. Baš je lijepo”, navodi Erika Medanić.

Njena sugrađanka Tea Paškov prvi put je na koloniji u Biloj.

“Čula sam tako lijepih riječi i iskreno sam poželjela da se s ostalim umjetnicima iskušam u ovom prekrasnom zelenilu i da radim u ovakvoj atmosferi. Inače, predajem u Talijanskoj zajednici likovnoj grupi, znači odraslima, i radim kao profesorica u osnovnoj školi, predajem likovni. Tako je jednostavno moj život likovnost, okružena sam djecom, odraslima, i ja sama volim raditi, tako da sam htjela prisustvovati ovoj ljepoti”, kaže Tea Paškov.

A od domaćina, Branka Ivankovića Mite, moglo bi se naučiti i kako se hrabro nositi sa životom. Premda mu je od prethodne kolonije bolest uzela i drugu nogu, on je uspješno organizirao i ovu jubilarnu, desetu. Pala je i pokoja suza.

“Šest mjeseci nepokretan i na kraju uspijem organizirati međunarodnu koloniju tradicijskih umjetnosti. To su suze radosnice, to nije plač. To je jedna divota – ovo što sam ja doživio, u svojoj Biloj, u svom Livnu i u svojoj Bosni i Hercegovini. Čovjek izgubi od bolesti noge, ali imaju rezervne, proteze. Znači, jedna volja za životom, jedna pozitivna energija koju je Bog dao od malena. Život je borba. Nema onoga ko nema problema u životu, a najgori problemi su zdravstveni”, dodaje Branko Ivanković Mito.

Mitina galerija “ArtMit” ove godine postala je bogatija za djela 25 umjetnica iz BiH i Hrvatske.

Pridružila su se radovima sa svih dosadašnjih kolonija. Nakon Livna ta djela bit će prezentira na izložbama u drugim bh. gradovima, a potom i u inozemstvu.