Nacionalni park ‘Una’: Pozitivna bh. priča koju treba sačuvati

Nacionalni park Una

Novinari iz Bosne i Hercegovine obilježili su ovogodišnji Svjetski dan zaštite okoliša obilazeći nacionalni park “Una” gdje ih je dolinom Une, za mnoge, najljepše rijeke u BiH “pozdravila” srna i njeno dvomjesečno lane koji su došli napiti se čiste unske vode.

Ovaj prelijepi park prostire se na 19.800 hektara, a trenutno u ustanovi nacionalnog parka radi 12 nadzornika, dok bi za uspješan monitoring cjelokupnog područja trebalo zaposliti barem još toliko.

Nakon što je ovo područje proglašeno prvim nacionalnim parkom u Federaciji BiH njegovi uposlenici morali su najprije očistiti brojne male deponije smeća koje su se u njemu nalazile. Sada je park potpuno očišćen, ali kako to u BiH obično biva, još uvijek postoje nesavjesni posjetioci te domicilno stanovništvo koje smeće odlaže nepropisno.

Uskoro će nacionalni park dobiti mobilne kamere zbog onih koji su još uvijek nesavjesni i nepropisno bacaju smeće.

Duž cijelog parka protiče Una s brojnim slapovima i malim i velikim vodopadima, a onaj prvi je u Martin Brodu, koji se preko bezbroj rukavaca spušta s više od 50 metara visine.

Martin Brod leži na naslagama sedre što ukazuje na to da je cijelo područje nekad bilo pod vodom. Za nastanak sedre potrebno je izuzetna čistoća vode te nekoliko stotina vrsta algi, mahovina, insekata i puževa. To je stoljetni proces tokom kojeg se mijenja izgled vodenog toka.

Martin Brod, kako legenda kaže, dobio je ime po mladoj djevojci Marti koja je bila zaljubljena u vojnika. Prelazeći rijeku da bi došla do njega snažna struja ju je povukla i djevojka se utopila, a stanovnici Pounja svaki prilaz rijeci nazivali su brod.

Penjući se uzvodno od Une jedan stanovnik Martin Broda otkrio nam je kako su prije nekoliko stotina godina ljudi bez deterdženta i omekšivača prali rublje u takozvanoj ‘bučnici’ i kako su uz pomoć, sada nadrealnih, vodenica mljeli sve vrste brašna.

Djed Dmitar Reljić koji ima 79 godina čuva ovu tajnu i vjerno je prenosi posjetiteljima. Kaže da bučnica ima sedam brzina, a brzina protoka vode povećava se kako se povećava težina rublja i onda kroz šalu dodaje da na sedmoj brzini peru babe.

Objasnio je djed Dmitar da bučnica nikada ne izbacuje rublje jer bure u koje se rublje stavlja ima jednake rupice sa strana i dovoljna količina vode iz njih izlazi kada se stvara centrifuga. Kroz bučnicu protiče prva kvaliteta Une.

Govoreći o vodenici djed Dmitar naglašava da u vodenici melje pšenicu, heljdu i kukuruz, a brašno od ovih žitarica prodaje i posjetiteljima. Nije mogao reći kada je tačno vodenica napravljena, ali kaže da je bila tu kada je njegov djed bio živ.

Najvrjedniji i najpoznatiji dio Nacionalnog parka “Una” je Štrbački buk, a do njega vode brojne staze. Štrbački buk je grandiozni slap s kojeg počinju i poznate unske regate u raftingu prema Bihaću.

Rafting i ribolov najrazvijenije su aktivnosti u parku. Rafting trenutno vrši sedam privatnih firmi. Iako je ih je prije bilo mnogo više nadzorom nad parkom utvrđeno je da mnogi ne posluju u skladu sa svim zakonskim odredbama kao što je zakon o unutrašnjoj plovidbi. Na Uni je dužinom od 12 km određen prostor za fly fishing ili mušičarenje i to je jedan od dužih fly fishing predjela u regionu.

Nacionalni park ima nekoliko srednjovjekovnih kula koje su u lošem stanju i godinama propadaju, a obnova kula nije u nadležnosti uprave nacionalnog parka, međutim ukoliko zbog sprečavanja propadanja nacionalni park želi da očisti drveće koje raste i iz njihovih zidina iz Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa to ne odobravaju.

Tri rijeke teku kroz park. To su:

Una, Unac, koji je nedovoljno iskorišten i istražen jer ima visoke kanjone do 350 metara zbog čega je i planirano izgraditi pristupe njima kako bi posjetitelji vidjeli hladni fenomen koji izvire ispod Šator planine, i na kraju rijeka Krka, koja izvire u Hrvatskoj kroz nju teče 12 kilometara, a pet km je u BiH kada se ulijeva u Unu.

Mnogi će, možda, u usporedbi s “Plitvičkim jezerima” reći da park „Una“ ne nudi puno posjetiteljima te da mu nedostaje sadržaja, ali ne treba zaboraviti da je nacionalni park “Plitvička jezera” od 1949. godine na listi UNESCO-a te da je ovaj park imao prošle godine više od 1,1 milion prodanih ulaznica, a cijena jedne ulaznice je 110 kuna (oko 28 KM), dok je čista dobit parka oko deset miliona KM.

Cilj je kako je kazao u ime uprave Nacionalnog parka “Una” Haris Hadžihajdarević uspostaviti i redovnu autobusku liniju koja bi povezivala dva nacionalna parka “Una” i “Plitvička jezera” koja su udaljena oko 30 kilometara jer su turisti zainteresirani posjetiti oba parka, a za sada je to moguće uz organiziranu ponudu neke agencije ili osobnim automobilom.

Uposlenici nacionalnog parka “Una” postavit će uskoro naplatne i informativne punktove u parku, a naglašavaju da će kroz prioritetno djelovanje nastojati poboljšati ponudu uz prisutne biciklističke i pješačke rute, dok je za budućnost predviđeno osigurati i mjesta za rekreaciju i sport.

Direktor prvog nacionalnog parka na području Federacije BiH Nacionalnog parka “Una” Amarildo Mulić naglašava da je park uspostavljen u skladu sa zakonskom regulativom i Međunarodnom organizacijom za zaštitu prirode (ICN).

U razgovoru s bh. novinarima on je naglasio da nacionalni parkovi nisu izolirana i ograđena “bodljikavom žicom” područja te da ne postoji namjera iseljavanja stanovništva iz nacionalnog parka nego upravo suprotno, stanovništvo tih područja nastoji se ohrabriti da se bavi održivim turizmom.

S tim u vezi organizirano je i nekoliko radionica za edukaciju kako neki proizvod koji stanovništvo već proizvodi; poput povrća, voća, brašna, rakije i slično; brendirati. Svijetao primjer takvog iskorištavanja nacionalnog parka je izrada kristala od kamenčića iz Une koji uz malo mašte postaju privjesci za lančiće.

Prolazeći kroz park može se vidjeti nekoliko oglasa za prodaju privatnog zemljišta zbog čega su se novinari pitali kako je moguće prodavati zemljište u nacionalnom parku?!

Hadžihajdarević je pojasnio da je privatni vlasnik dužan zemljište prvo ponuditi državi, ali pošto najčešće država nema dovoljno novca da otkupi zemljište onda ga je moguće prodati trećim osobama.

Inače, privatno zemljište otežava donekle i posao, jer ukoliko uposlenici Nacionalnog parka “Una” žele napraviti nešto od infrastrukture teško je to izvodivo jer zemljište nije njihovo.

U nacionalnom parku “Una” potrebno je asfaltirati osam kilometara puta, a za sada su osigurana sredstva za asfaltiranje dva kilometra. Potrebno je i razminirati još jedan mali dio parka kada će cijeli park biti očišćen od mina.