Nakon “Panama papersa” slijedi Balkan

Panama papers

Nakon što su iz jedne od najvećih advokatskih firmi s Paname procurili povjerljivi dokumenti koji otkrivaju kako bogati moćnici širom svijeta peru novac, iz regionalnog ureda OCCRP (međunarodna organizacija koja se bavi izvještavanjem o organizovanom kriminalu i korupciji) u Sarajevu najavljuju da će uskoro na red doći i objavljivanje podataka za Balkan, što bi, kako tvrdi regionalna urednica Miranda Patrucić, moglo otkriti brojne zanimljive slučajeve.

RSE: Nakon objavljivanja dokumenata koji pokazuju kako svjetski moćnici peru novac i izbjegavaju plaćanje poreza, pitanje koje nas na Balkanu najviše zanima jeste ima li među njima i domaćih aktera?

Patrucić: Mi smo imali pristup bazi od 2,6 terabajta informacija, to je najveće curenje koje se desilo ikada i u pitanju je 11,5 miliona dokumenata. Fizički je nemoguće proći kroz njih u samo godinu dana koliko smo radili na tome. Priče su sjajne. Ima ih u Srbiji u BiH i u čitavom regionu. Mi smo za sada, pošto je OCCRP pokrivao centralnu Aziju, Istočnu Evropu, Rusiju, Balkan i Kavkaz, fokusirali na ono što su bile prioritetne priče u smislu predsjednika Rusije, predsjednika Ukrajine, Azerbejdžana, Kazahstana. Nakon što izađe prvi ciklus priča fokusiraćemo se i na ovaj region i priča će biti sjajna.

RSE: U nekoliko smo navrata i u BiH imali pokušaje da se pravosuđe uhvati u koštac sa nekim od slučajeva offshore poslovanja, poput slučaja Gibraltar ili piramidalnih prevara. Očekujete li da će sada, nakon objave dokumenata, biti više materijala za procesuiranje?

Patrucić: Ne znam za Tužilaštvo BiH, to će ovisiti o slučajevima kojima će se baviti. Ovo u svijetu već izaziva veliku pažnju i mislim da će dovesti do reforme i do promjena načina na koji se tretiraju offshore zone. Veliki problem sa offshore zonama je što tamo nije kao, na primjer u BiH, gdje vi možete otići na sud i vidjeti ko je vlasnik određene firme.

Tamo čak ni državni organi koji registruju firme ne znaju ko su vlasnici, što su i pokazali dokumenti do kojih smo mi došli. Samo agent, u ovom slučaju „Mosak Fonseka“ je znao ko su vlasnici, a u nekim slučejevima čak ni oni nisu znali, odnosno nisu provjeravali. Kad nemate javno tijelo koje ima uvid u te podatke naravno da je veoma teško saznati ko je vlasnik neke firme u nekoj kancelariji na britanskim Djevičanskim ostrvima ili na Nevisu.

Do sada je bilo puno govora o tome da se razmjenjuju podaci. To su uspješno uradili organi u Švedskoj i u Americi. Dakle, oni traže podatke o njihovim građanima u tim offshore zonama i naravno, onda ih procesiraju, rade na njihovim slučajevima. U BiH to do sad niko nije tražio niti su potpisivani ikakvi sporazumi kojima bi se našim vlastima omogućio pristup bankovnim računima ili podacima o firmama vani.

Također, vrlo je teško zato što je jedini način da dobijete podatke izvana da tražite međunarodnu pravnu pomoć, što traje jako dugo. U pitanju su godine prije nego uopšte možete dobiti bilo kakve podatke, a tad je pitanje šta ćete zapravo dobiti. Ako tužilac iz Amerike pošalje zahtjev, oni imaju puno veću šansu da će dobiti kvalitetan odgovor za neke od offshore destinacija, u poređenju s tužilaštvom BiH ili nekim drugim manjim zemljama koje globalno nemaju jednak uticaj.

Definitivno će se na globalnom nivou dosta toga promijeniti. Ovo istraživanje je pokazalo da sve reforme i sve promjene zakona koje su se do sad desile nisu bile dovoljne da se spriječi pranje novca, da se spriječe nelegalne radnje koje ove firme vrše.

RSE: Materijala za pisanje o regiji očito ima i više nego dovoljno.

Patrucić: Materijala ima. Broj imena je puno veći nego što je do sad objavljeno da ima iz BiH i uopšte iz regiona, zato što je struktura podataka takva da vi nemate tačnog broja ljudi iz određene zemlje, nego se to pretražuje. Vi ukucate ‘Bosnia’ – i dobićete puno više podataka nego što je u tim strukturisanim podacima. Ima jako bitnih imena i vrlo značajnih priča.

RSE: Iz ovoga što smo čuli i bh. Agencija za borbu protiv korupcije imala je materijala da istražuje i mnogo prije objave ovih dokumenata poslovanja kompanija, ako uzmemo u obzir i ranije, ali i aktuelne afere.

Patrucić: Mislim da je veliki problem u regionu generalno to što se vodi vrlo malo istraga na međunarodnom planu. Svijet se dosta promijenio, kriminal se više ne dešava samo u okviru granica države u kojoj ste vi, nego se koriste offshore firme i saradnja među kriminalnim grupama. Naši istražni organi se moraju okrenuti puno više saradnji izvana i puno više tražiti informacije od stranih istražnih organa, kako bi uspješno završavali istrage koje imaju ovdje.

Mislim da će pokazati da ima i dosta naših ljudi koji osnivaju firme u offshore zonama. U Britaniji, recimo, oni nastoje da uvedu registar ljude koji su krajnji vlasnici offshore firmi. Mislim da i u Bosni i Hercegovini puno firmi registruje iste takve offshore firme i offshore firme su vlasnici lokalnih firmi. Jedna od stvari koja se može uraditi jeste da se vrši striktnija kontrola koje su to offshore firme koje osnivaju i da se uvede registar krajnjih vlasnika tih firmi.