Naši heroji, njihovi zločinci

Vlada Kantona Sarajevo donijela je odluku da sa 150.000 eura finansira odbranu pripadnika Armije BiH i Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) BiH optuženih za ratni zločin pred Sudom BiH. Ovo je prvi put da se na ovakav način finansiraju optuženici u Kantonu Sarajevo, dok takva praksa već odavno egzistira u Republici Srpskoj. Ipak, analitičari kažu kako potez prvog čovjeka Kantona Elmedina Konakovića ukazuje, ne na želju da se pomogne optuženima, već da se prigrabe politički poeni. I dok optužene naziva herojima kojima je mjesto u čitankama, a ne na optuženičkim klupama, Konaković sve one koji mu se suprotstavljaju i koji bi da nečiju nevinost, ipak, utvrdi sud, smatra petokolonašima i domaćim izdajnicima.

Za jedne heroji, za druge zločinci. Tako se u BiH vide osuđeni za ratni zločin. Zavisi s koje strane fronta se gleda. Iako bi sudska odluka trebala biti konačna riječ ‘nerijetko’ se zanemaruje u korpusu iz kojeg dolazi osuđeni.

Nedavno su istu praksu, koju osuđuje kada su u pitanju vlasti Srbije, Republike Srpske ili Hrvatske po kojoj su osuđeni i optuženi za ratni zločin najbolji sinovi svojih naroda, upotrijebili Vlada i premijer Kantona Sarajevo Elmedin Konaković.

Naime, odlučeno je da Vlada finansira sa oko 150.000 eura odbranu optuženih za ratni zločin pred Sudom BiH. Prvi put je ovakva odluka došla iz neke zvanične institucije vlasti na području Federacije BiH.

“Ovdje se danas vode procesi protiv onih komandanata čija imena treba da budu u knjigama ratovanja kao heroja, najplemenitijih komandanata svih vremena, svih ratova, poput nekog Sejdića iz Goražda ili nekih naših komandanata sarajevskih kojima se ne može dokazati, niti su napravili ijednu grešku. A nažalost, danas su izloženi pritisku, tužbama, medijskim linčevima ljudi koji pokušavaju izjednačiti žrtvu i zločinca i agresora u BiH”, kategoričan je Konaković.

Izdvojeno je 150.000 eura, kaže Konaković, a izdvojiće koliko god bude trebalo da se obezbijedi najbolja odbrana “koja će dokazati samo istinu”.

Dino Konaković

Konaković nije kazao šta ako Sud, utvrdi da je neko od optuženih odgovoran za zločin za koji se tereti. Za njega takva mogućnost ne postoji, jer su tužbe “pritisak na heroje”.

No, upravo njegov istup pritisak je na pravosuđe i pravdu, kaže Sinan Alić, predsjednik fondacije Istina pravda pomirenje, koja je finansirala odbrane optuženih, među kojima i Ilije Jurišića oslobođenog pred srbijanskim pravosuđem.

“Konaković a priori tvdi da je komandni kadar Armije BiH ‘čist k’o suza i da su to heroji čija će se imena naći u čitankama’. Taj posao ne može da utvrđuje nijedan premijer, pa ni Konaković. O tome će kazati sud. Nije problem u tome što se tim ljudima, ja ne znam koji su to ljudi, omogućavaju troškovi odbrane, oni su veliki, ali je problem ako to čini politika i najvjerovatnije se ponaša svaka vlada i vlast kao Milorad Dodik – ‘pripadnici Vojske Republike Srpske su svi čisti k’o suza’. Tako i ovaj premijer, Konaković, ‘pripadnici Armije su svi čisti kao suza'”, navodi Alić.

Ne pokazuje samo Konaković, javnom podrškom optuženima, kakav je odnos prema ratnom zločinu.

Nedavnu osudu čelnicima tzv. Herceg-Bosne u Hagu, za najteže zločine, hrvatski su političari nazvali uvredom, iskazali poštovanje prema žrtvi koju je u “ime časti i dostojanstva” podnio Slobodan Praljak.

Hrvatski narodni sabor tezu o Udruženom zločinačkom poduhvatu ocijenio je kao “ideološki i politički konstrukt koji nema utemeljenje u međunarodnom pravu”, te izrazili “duboku zahvalnost i poštovanje prema svemu dobrom i korisnom što su naši prijatelji, kolege i suborci Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić napravili u procesu borbe za opstojnost i samobitnost Hrvata u BiH”.

I nekadašnji general Vojske RS Ratko Mladić, osuđen u Hagu na doživotni zatvor za najteže zločine, za vlast u RS je heroj, a njegova osuda šamar srpskom narodu. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik o “opjevanom” generalu je kazao:

“Za njega je odavno rezervisano mjesto heroja koje se presudama ne može mijenjati. On je dijelio patnju svog naroda, ušao je u srpske pjesme i to je uvijek bilo najubojitije oružje koje traje kroz vrijeme.“

Čistih kao suza, tvrdi Alić, nema. Za njega je jednako sporno to kako će se novac dodjeljivati. Kriteriji su jasni, kaže, novac treba dati samo onome ko zaista ne može finansirati odbranu.

“Mi smo odbili jednog, nije više među živima, neću da spominjem ime, jer je morao da donese dokaze da on ne može da finansira svoju odbranu. A kada je priložio te dokumente, onda smo vidjeli da je to nikakav trošak za njega. I naravno, Fondacija ga je odbila. Imali smo slučajeve da su neki pokušavali, opet vezano za tog nesretnog čovjeka, da izvuku od Fondacije unaprijed neke troškove, neka vještačenja, neka istraživanja, u iznosu od 15.000 konvertibilnih maraka (oko 7.500 evra). Naravno, mi smo to presjekli. Ovako politika pokušava da zaradi neki poen”, kaže Alić.

Odnos prema zločinu kakav gaji bh. društvo, za novinara i pisca Selvedina Avdića je klasičan primjer Orvelovih teza nacionalističkog obrasca.

“A jedan od njih kaže, parafraziram, da svaki zločin je dozvoljen ako ga čini ‘naša strana’ i pravi nacionalista je gluh i slijep za vlastite zločine. Premijer Konaković ratne zločine koje su činili pripadnici Armije BiH i MUP-a već unaprijed naziva nepostojećim. Ja bih volio da jesu nepostojeći. Ali čak i ukoliko sud te ljude oslobodi i pokaže se da nema dokaza ili da su nevini, i dalje ostaje zločin. Ostaju ubistva žena, djece, staraca…”, komentariše Avdić.

RS i Srbija finansirale su odbrane, odnosno troškove porodica optuženika i osuđenika državnim novcem, podsjeća Erna Mačkić iz Balkanske istraživačke mreže (BIRN). Navodi primjere istraživanja finansiranja osuđenika Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

“Vlada RS i Karadžiću i Mladiću po dva puta je izdvojila po 5.000 eura i to njima lično. Srbija je izdvajala za avio karte i dnevnice za Mladićevu porodicu. Ukupan iznos koji je za Mladića izdvojio i Tribunal i Vlada Srbije i RS iznosi oko dva miliona eura. Pomoć je dobio i Karadžić, ali je iznos nešto manji”, navodi Erna Mačkić.

Ukoliko se ispostavi da su neki od optuženih krivi, to, smatra Avdić, neće imati nikakvog uticaja na stavove, “već će se reći da se radi o selektivnoj pravdi, da je presuda nepravedna i neće je prihvatiti”.

Iako se zdravstveni sistem raspada jer nema novca za popravke aparata, gradski prijevoz na rubu je sloma, djeca se liječe od novca prikupljenog humanitarnim akcijama, iznos je za Konakovića, sitnica, u kojoj problem vide samo “petokolonaši i domaći izdajnici” koji bi da “izjednače agresora i branioce”. To je porazno, zaključuje Avdić.

“Posebno mi je gnusno da te pare neće osjetiti Kanton Sarajevo. Meni je drago ako je tako, ali ne zaboravimo, samo početkom ove sedmice imali smo otvaranje nesretne javne kuhinje za djecu koju je otvorila jedna nevladina organizacija, a potom samoubistvo rudara koji se ubio jer mu nisu uplaćena sredstva da ode u penziju. Zašto onda, ako je to istina, ne da novac za takve namjene, što bi bila fantastična gesta, ukoliko je već kesa Kantona Sarajevo toliko puna da se preljeva?”, pita Selvedin Avdić.