Nema slučajeva ebole, ali su mjere opreza pojačane

U BiH nema slučajeva ebole, ali su mjere opreza pojačane. Karantin još nije uspostavljen, a u zemlji je jedna osoba koja je doputovala iz ugroženog područja pod nadzorom. Prije dva dana u zemlju su preko graničnog prijelaza Gradiška ušla i četiri državljanina Nigerije, čija je krajnja destinacija Sarajevo. Oni će biti pod pasivnim nadzorom. Mada vlasti tvrde da opasnosti za sada nema, iz činjenice da je nedavno u zemlju doputovalo više od 1.400 osoba sa hadža koje su bile u kontaktu sa velikim brojem osoba, razloga za strepnju ipak ima. Tim prije što su i SZO i UN priznale da bolest dobija bitku u odnosu na međunarodne napore da se zaustavi širenje virusa.

Nakon što je više od 1.400 osoba prije nekoliko dana sa hadža u Meki stiglo u BiH, pojavilo se i pitanje povećanog zdravstvenog rizika od virusa ebole.

Iako su svi putnici prošli anketiranje i podijeljen im je material koji ih upućuje na to koji su simptomi bolesti, niko nije zadržan niti su stavljeni pod zdravstveni nadzor, mada su se kretali u krugu nekoliko miliona osoba sa svih kontinenata.

Do sada su svega tri osobe u Bosni i Hercegovini bile pod nadzorom, zbog toga što su u zemlju došle iz područja u kojima su registrovani slučajevi ebole.

Mjere su istekle za dvije osobe, dok još jedna osoba čeka da istekne period od 21 dan.

„To su osobe koje dolaze iz zemalja u kojima je registrovana ebola, a nemaju povezanost sa licem koje ima kliničku sliku ebole. Najčešće su to osobe koje su u sklopu mirovnih misija, koje rade u zemljama kao što su Liberija, Sijera Leone, Nigerija, Gvineja, i evo sada već i Senegal, to su naši pripadnici vojnih i policijskih snaga, zatim kompanija koje pružaju bezbjednosne usluge u tim kampovima, i druge, kao što su građevinski radnici i inžinjeri“, kaže epidemiolog u Instititu za javno zdravstvo Republike Srpske Nina Radić – Vukmir.

Ukoliko bi došlo do razvijanja simptoma, oboljeli bi bio smješten na kliniku za infektivne bolesti u Banjaluci. Da su mjere opreza neophodne, naročito u nevedenim primjerima, pokazuje i slučaj preminulog visokopozicioniranog uposlenika UN koji je preminuo od ebole nakon povratka s misije u Liberiji.

Prije dva dana u zemlju su preko graničnog prijelaza Gradiška ušla i četiri državljanina Nigerije, čija je krajnja destinacija Sarajevo. Oni će biti pod pasivnim nadzorom, odnosno pratiće se njihovo zdravstveno stanje.

Sigurnosni nivo četiri

Oboljelih nema, ali ukoliko se desi slučaj, u Federaciji BiH se smiješta na infektivne klinike u Sarajevu, Tuzli ili Mostaru. Ipak, karantina u BiH još nema, a mjere izolacije mogle bi biti i bolje, kaže Jelena Ravlija, glavni epidemiolog Zavoda za javno zdravstvo FBiH.

„Moramo priznati: naši kapaciteti zahtijevaju pojačanje u smislu pojačanja izolacijskih kapaciteta. Infektivne klinike će se morati pobrinuti da se osigura izolacijski punkt, sa svim onim obilježjima sa kojima su upoznate i koje slijede preporuke Svjetske zdravstvene organizacije“, navodi Jelena Ravlija.

Ni u Republici Srpskoj još nema karantina, ali su pripreme u toku, navodi Nina Radić – Vukmir.

„Treba obezbijediti i kompletan život u karantinu, što znači – od organizovanja ishrane, vešeraja, pregleda pacijenata, obezbjeđenje karantnina. Upravo smo u fazi proglašavanja mjesta koje će biti karantinsko mjesto u Republici Srpskoj.“

Većina aktivnosti svodi se na anketiranje i podjelu letaka s informacijama. Pridržavaju se protokola Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), a na graničnim prijelazima i aerodromima pojačan je nadzor.

„Aerodrom Sarajevo ima donešen plan djelovanja u kriznim zdravstvenim situacijama, koji je izrađen prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije, odnosno Direkcije za civilno zrakoplovstvo Bosne i Hercegovine, a koji će u slučaju potrebe biti aktiviran“, kaže glasnogovornica Aerodroma Sarajevo Sabina Kovač.

Koliko je stanje ozbiljno podcrtala je nedavno glavna direktorica Svjetske zdravstvene organizacije Margareth Chan:

„Ovo je najvrerovatnije najveći mirnodopski izazov s kojim su se UN i njegove agencije ikada suočile. Niko se od nas nije suočio sa ovakvim nekontrolisanim sadržajem ikad viđenim za naših života, sa ovakvim obimom hitnosti, stepenom patnje i količinom posljedica“, naglasila je Chan.

Bolest je u kratkom roku povećala stepen smrtnosti sa 50 na 70 posto. S kakvom se prijetnjom suočavamo, pojašnjava mikrobiolog Mirsada Hukić, članica Evropske mreže za kontrolu virusnih uvezenih bolesti.

„Ovaj virus izaziva hemoragijsku groznicu, znači groznicu sa teškim krvarenjem, koje uglavnom, kod neliječenih slučajeva, dovode do smrtnog ishoda nakon deset dana u prosjeku. Po svemu tome vidite da je vrlo teško stati na kraj tom virusu, jer ne znamo gdje se sve to on u prirodi skriva i koje nam sve opasnosti prijete.“

Glasnogovornik SZO Tarik Jašarević nedavno je naveo kako je, uz mjere prevencije, bitno i da se bolest može otkriti.

„Bitno je da zdravstveni sistem ima laboratorijske mogućnosti da se ljudi testiraju, i ukoliko se potvrde pozitivni, da se izoluju i da im se pruži medicinska njega, na način da niko drugi ne bude ugrožen“, kazao je Jašarević.

Ipak, Bosna i Hercegovina  za sada nema mogućnosti za laboratorijsku dijagnostiku ove vrste, navodi prof. Hukić.

„Ovdje je predviđen sigurnosni nivo četiri, to je najviši nivo sigurnosti, koji je predviđen za nove bolesti, za bolesti za koje nema vakcije i za bolesti za koje nema lijeka. Nažalost, u Bosni i Hercegovini, mi nemamo ni takvih kliničkih odjeljenja, a nemamo ni takvih laboratorija, što znači da mi u ovom momentu ne možemo vršiti laboratorijsku dijagnostiku infekcije sa ebolom, međutim, mi imamo dobru saradnju sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, i u slučaju javljanja takve infekcije, mi im možemo uzorke pod hitno poslati na laboratorijsku dijagnostiku.“

Prema podacima SZO, smrtonosni virus dosad je u svijetu odnio preko 4.000 života, a zaraženo je gotovo 9.000 ljudi. U BiH se za sada uzdaju u to da su njihovi protokoli dovoljni.

rse / bih-x