Nidžara Ahmetašević: Ne u moje ime, premijeru!

Premijer Kantona Sarajevo (SDA) Elmedin Konaković nedavno je u ime građana (i vjerovatno na račun građana) otišao u Istanbul gdje je izrazio podršku režimu i čovjeku koji ubija i zatvara ljude, koji novinare, naučnike i pjesnike naziva teroristima, koji kaže da demokratija nema vrijednosti i poziva na ponovno uvođenje smrtne kazne.

Dio medija potrudio se da “poprati” ovu premijerovu posjetu, ne postavljajući pitanja i ne nalazeći povoda za propitivanje razloga njegovog odlasku niti riječi izgovorenih javno. Mediji nisu tu, čini se, da postavljaju pitanja nego da prenose saopćenja. Građani Sarajeva su ovaj besmisleni i neodgovorni, politički katastrofalan čin premijera Kantona, u zemlji koja barem deklarativno želi u Europsku uniju, jednostavno odšutili.
Iz vijesti o boravku kantonalnog premijera u Istanbulu nije jasno zašto je otišao tamo i šta dobro građani Kantona, ili bilo ko drugi izuzev njega i ljudi u njegovoj stranci, imaju od te posjete. Bio je premijer tamo i prije. Rezultat njegove prve posjete je da je od građana Sarajeva “oduzeo” kulturno-historijski spomenik, kuću Alije Đerzeleza, koju je na pet godina dao Direkciji za nekretnine Istanbula. Bez naknade.
No, vratimo se na ono što je izgovorio premijer Kantona u Istanbulu nedavno. Jer to više nisu samo prazne riječi političara, nego jasna i važna poruka građanima BiH. Taj njegov čin nam govori da su mu uzor – a valjda i ostalih članova stranke kojoj pripada – političari koji negiraju slobodu i demokratiju. Premijer je izrazio “saučešće zbog žrtava tokom pružanja otpora pokušaju državnog udara”, potom je obišao “mjesto sa fotografijama i imenima poginulih tokom pokušaja državnog udara”, položio cvijeće, da bi na kraju rekao kako je “sa zabrinutošću pratio dešavanja u noći pokušaja puča,” te je među onima koji su branili Erdogana našao svoju braću.

“Ovdje se nalazimo kako bismo odali počast braći koju smo izgubili, a koja je svojim postupcima cijelom svijetu pokazala kako se srčano brani vlada i vlast izabrana demokratskim putem. Također, ovdje se nalazimo kako bismo poslali jasnu i snažnu poruku u ime svih građana Kantona Sarajevo i BiH. Sa zabrinutošću smo pratili dešavanja tokom ovog izdajničkog pokušaja u Turskoj. Zabrinutost se već narednog dana pretvorila u veoma snažan ponos. Osjećao sam se veoma ponosno zato što su lideri i narod Turske još jednom pokazali cijelom svijetu svoju snagu. Još jednom vam želimo čestitati na stavu u vezi s lekcijom iz demokratije koju ste dali cijelom svijetu”, kazao je premijer kantona Sarajevo u Istanbulu.

Režim kojeg su branila braća kantonalnog premijera, je režim koji smatra da demokratija i slobodna uopće nemaju vrijednost. To je sistem u kojem predsjednik naredi procesuiranje novinara koji slobodno misle i pišu, te ih naziva teroristima zbog toga. Na desetine ljudi, među kojima su pisci, profesori, aktivisti, završilo je u zatvoru u tom sistemu kojeg od srca podržava premijer Kantona Sarajevo.

Nakon pokušaja vojnog udara, oko 18.000 ljudi je uhapšeno ili pritvoreno, na hiljade ih je izgubilo posao. Zatvoren je 131 medij, a nalog za hapšenje izdat je protiv 89 novinara od kojih je najmanje 17 optuženo za terorizam. Za taj režim je pisati i misliti isto kao nositi oružje, rekao predsjednik Turske Erdogan. U toj zemlji sudovi potvrđuju optužnice protiv ljudi za koje Erdogan misli da su ga uvrijedili svojim riječima. Takvih optužnica ima oko 2.000.

Ovog vikenda u Istanbulu je održan i “Miting demokratije i šehida”, sa kojeg je Erdogan najavio kako bi uskoro sudovi koje kontroliše mogli izricati smrtne kazne. Ono što radi ovaj režim alarmiralo je utjecajne organizacije koje se bave ljudskim pravima da upute snažne kritike, koje je Erdogan jednostavno odbacio. Zabrinuti su i politički lideri u svijetu, a čak i oni koji možda imaju simpatije sa režimom u Turskoj, o tome šute u javnosti jer naprosto, politički nije mudro izreći to javno.

Mogla bih dodati na ovaj spisak još puno toga, no i iz već napisanog je jasno da je riječ o diktatoru koji tlači svoj narod. Baš takvu politiku podržao je premijer Kantona Sarajevo, poručujući nam valjda da bi i po nas sutra mogli doći ako budemo neposlušni. Ili bi barem on volio da ima tu moć kakvu ima sadašnji režim u Turskoj. I u Turskoj su godinama šutili ili spuštali glavu i tako otvarali prostor za diktaturu koju danas žive. I mi možemo nastaviti ignorisati sve što radi kantonalni premijer i ostali koje plaćamo i koji nas predstavljaju, možemo se tiho stiditi zbog riječi čovjeka koji u naše ime daje podršku diktatoru, a možemo mu i glasno reći “ne u moje ime”. Još uvijek možemo birati.