Od socijalne pravde ostalo samo sjećanje

U svijetu se danas obilježava Dan socijalne pravde, koji su 2007. godine ustanovile Ujedinjene nacije. Tim povodom u BiH nema manifestacija koje bi trebale pokazati sve suprotnosti ovog dana – da je ovo zemlja daleko od jednakosti njenih građana, bez potpunog obuhvata socijalnom zaštitom i u kojoj se ne ostvaruje jedno od temeljnih prava – pravo na rad i život od svog rada.

Radnik Trudbenika iz Doboja Mirsad Hodžić nije dobio 15 plata, a osam godina nisu mu uplaćivani doprinosi za penziono i zdravstveno osiguranje:

“Do penzije mi treba godinu dana, ne znam od čega ću živjeti. Svašta bi radio i već sam svašta radio ali sada ništa. Pravi socijalni slučaj, samo mi se plače”, kaže Mirsad Hodžić.

Drago Lazić, iz istog grada, prije četiri godine je ostao bez posla i od tada povremeno, nađe neki posao, za koju marku. Neprijatno mu je da se obrati Centru za socijalni rad:

“Sramota me da odem, reći će: pogledaj se, zdrav mlad, kako te nije stid tražiti socijalu“, priča Drago Lazić.

Na svjetski dan socijalne pravde, svi pokazatelji u BiH pokazuju da je to zemlja nepravde, ističe analitičar dr Žarko Papić, direktor nevladijne organizacije za bolju i humaniju inkluziju:

“Siromaštvo u Bosni i Hercegovini raste od 2007. do 2014. i procjena je da je 2014. godine 27 posto stanovništva ispod apsolutne linije siromaštva. To vam je preko milion stanovnika. S druge strane, sam sistem socijalne zaštite je socijalno nepravedan – dakle, ne govorim o penzijama i zdravstvu, to su zasebne priče, govorim o onome što je tzv. socijalna pomoć, dječija zaštita, osobe s invaliditetom, civilne žrtve rata, ona prava socijalna pomoć. Najsiromašnija petina dobija manje od najbogatije petine od tih budžetskih sredstava, što znači da sam sistem pojačava nejednakost u društvu, pa je socijalno nepravedan”, kaže Papić.

Od socijalne pravde, danas u BiH, prema riječima psihologa iz Banjaluke, Srđana Puhala, ostalo je samo sjećanje:

“Na jedno prošlo vrijeme, kada je i socijalna pravda i socijalna jednakost bila nešto što se živjelo. Možda nismo imali demokratiju, možda nismo imali potpunu slobodu, ali smo imali nešto što se zove i socijalna pravda i socijalna solidarnost, na kraju krajeva, čini mi se, i socijalnu državu, i toga se ljudi u Bosni i Hercegovini sjećaju. To, da kažemo, danas građani Bosne i Hercegovine i traže. Oni žele jednu državu u kojoj će se osjećati zaštićeni od strane države, u kojoj će moći ta neka osnovna ljudska prava, pravo na rad i pravo na socijalnu zaštitu, taj neki fundamentalni osjećaj pravde da dobiju”, smatra Puhalo.

Uz Svjetski dan socijalne pravde jedino se oglasila Organizacija SOS dječija sela BiH, pozivajući nadležne da djeci omoguće život utemeljen na osnovnim principima socijalne pravde – nediskriminaciji, poštivanju različitosti, pristupu društvene zaštite, navodi Siniša Baljo:

“Posebno bismo zamolili da se svi zabavimo pitanjem obrazovanja, s obzirom na to da je u predškolsko obrazovanje uključeno samo 17 posto djece, a postoji još uvijek praksa ‘dvije škole pod jednim krovom’. Drugo pitanje kojim bismo voljeli da se ljudi pozabave jeste nemogućnost ostvarivanja primarne zdravstvene zaštite za djecu u Bosni i Hercegovini na cijelom njenom prostoru bez obzira na mjesto stanovanja”, poruka je iz SOS sela.

Može li se očekivati više socijalne osjetljivosti, više pravednosti i jednakosti za građane u BiH? Šta mogu učiniti novi organi vlasti?

“Do socijalne pravde se ne može doći ako se u potpunosti ne promijeni politički i socijalni ambijent. Socijalna nepravda je i kad se zapošljavanje vrši na osnovu ‘štele’ i partijske pripadnosti. Socijalna nepravda je i kad stopostotni civilni invalid dobija 400 maraka mjesečno invalidnine, a ratni invalid dobija 1.800 maraka invalidnine mjesečno. Dakle, dok se ukupan politički ambijent ne promijeni i dok se ne pođe od toga da se mora štediti na javnoj potrošnji, ali isključivo na administraciji, a da se ne smije štediti na socijalnim davanjima i socijalnoj zaštiti, dakle, dok se strategije i politike u tom pravcu ne promijene cjelovito, što sugerišem novim vlastima, novim vladama, teško je očekivati neki veći boljitak”, zaključuje Žarko Papić.

rse