Počela repriza Vučjaka

Nekoliko stotina migranata nalazi se na međuentitetskoj liniji razgraničenja kod Bosanske Otoke. Sve podsjeća na kamp Vučjak kod Bihaća, koji je prošle godine raspušten, a migranti prebačeni u druge prihvatne centre.

Mjesto: Bosanska otoka. Nadležnost: ničija. Na stotine migranata nalazi se na međuentitetskoj liniji razgraničenja između Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Unsko- sanskog kantona. Sada već preko 600 migranata, koji su na ovu lokaciju dospjeli policijskim akcijama sa jedne i druge strane, ne želi ovdje da ostane. Svakih nekoliko časova autobus sa migrantima dolazi na ovu lokaciju ili iz pravca RS ili USK. Pitaju do kada moraju ostati ovdje i zašto ih ne puštaju da idu u Bihać i dalje na gejm.

“Prebiše nas kao životinje”

“Šta možemo da očekujemo od ovoga. Prvo smo krenuli na gejm pa su nas prebili u Hrvatskoj i vratili nazad. Onda su nas uhvatili u Bihaću i stavili u Lipu (migrantski kamp u nadležnosti IOM-a). Otiši smo u Bihać da kupimo nešto, gdje nas je policija pohvatala, zapalila stvari i dovezla ovdje. Ovdje smo bez hrane. Jedemo kukuruz i pijemo vodu iz potoka. Policija nas je prebila kao životinje. Mi smo ljudska bića a niko nas ne tretira tako”, kaže Abid iz Pakistana koji planira što prije da pobjegne sa ove lokacije alternativnim putevima do Bihaća.

“Ne možemo ništa da uradimo ovdje, izašli smo jednom na ulicu i blokirali saobraćaj ali nas je policija rastjerala. Možda ako nas bude više….”, kaže Abid.

A više će ih sigurno biti ukoliko neko uskoro nešto ne uradi po ovom pitanju. Odluka Kriznog štaba Unsko-sanskog kantona od prošle sedmice nije predviđala prevoz migranata iz ovog kantona na entitetsku liniju, ali su sa tim akcijama počeli prije nekoliko dana, nakon što je policija Republike Srpske počela dovoziti sa teritorije entiteta na ovu lokaciju.

“Pojedoše pečenjake”

Migrantski kamp Vučjak, koji je bio stacioniran nedaleko od Bihaća, raspušten je prošle godine nakon šest mjeseci postojanja, zbog katastrofalnih uslova za boravak. Isti uslovi su sada na tzv. ničijoj zemlji, osim što je možda situaciija bolja utoliko što se rijeka nalazi u blizini. Takođe, migranti su se smjestili uz njive na kojima je kukuruz gotovo zreo za branje, što se lokalnom stanovništvu nikako ne sviđa.

“Ej, ovo je ludnica. Kad god izađem iz kuće, oni se muvaju tuda, stalno nešto traže. Povaljali su mi kukuruze, beru, peku. Pa njih je kažu 600, sutra će ih biti iljada, neka svako uzme po dva kukuruza, eto ti iljadu klipova. Ako ih ne odvedu odavde mi nećemo ovo trpiti više”, kaže mještanin koji ima imanje u neposrednoj blizini ovog improvizovanog kampa.

Svi ovi migranti dio su ogromne većine koja se nalazi u Unsko- sanskom kantonu. Nezvanične procjene govore da ih je oko deset hiljada, od čega ih je tek trećina u kampovima. Ostalih oko sedam hiljada je na ulici i ako se ovako nastavi, sve ih čeka sudbina Abida iz Pakistana sa početka priče.

Za to vrijeme Crveni krst i humanitarne organizacije nastoje da pomognu koliko mogu, pa sporadično dovoze lanč pakete sa hranom i vodom koje dijele migrantima uz asistenciju policije. Svi krive niže nivoe vlasti, što je apsurd.

“Krivci su Vlada USK ali i RS jer ne dozvoljavaju ni lijevo ni desno. Mi se odazivamo na svaki apel. Ovom kantonu je najteže, našim građanima je najteže i doslovno počinju da mrze ovu situaciju i nas”, kaže Zlatan Kovačević, direktor humanitarne organizacije “SOS Bihać” koja dovozi hranu na ovu lokaciju i zajedno sa Crvenim krstom pruža osnovnu medicinsku pomoć.

dw