Praznik rada u BiH nije za slavlje

U Bosni i Hercegovini čak i tradicionalni roštilj za ove prvomajske praznike tek je sporadično organizovan. Osiromašeni i obespravljeni radnici, kažu naši sagovornici, nemaju šta da slave, dodajući da je biti zaposlen u BiH postala je privilegija, a da poslodavci obilato koriste nuždu, pa ne poštuju ni osnovno pravo radnika da radni dan traje 8 sati i da imaju pravo na slobodan dan. Sindikati su podijeljeni, pa nema ko ni da se bori za radnička prava. Stoga se i BiH suočava sa masovnim odlaskom radne snage tamo gdje imaju bolje uslove za rad.

Praznik rada u BiH nije za slavlje, poručuju radnici koji su na ulice izašli tek u Tuzli i Zenici i to u manjim grupama. Masovni protesti, koje su organizovali prije pet godina, kada su smijenili kantonalnu vladu i zapalili zgradu vlade, kažu ništa im dobro nisu donijeli. Problemi su nakon pet godina isti. Refija Bosankić radnica nekadašnjeg Borca, nakon 35 godina staža još ne može ni penziju ostvariti:

“‘Da mi nije komšija ja ne bih imala šta jesti. Nekada bila najbolji radnik, najbolje radila u Borcu u Banovićima. Bili smo gigant, gigant BiH, a sad sam prosjak, da nemam ni osnovnih namirnica. Nisam mogla pomisliti da će doći do ovog stepena.”

Sakib Kopić iz Sindikata solidarnosti Tuzla nezadovoljan malim odzivom građana na prvomajskim protestima za Radio Slobodna Evropa kaže:

“Oni koji vladaju ovom zemljom 28-30 godina, oni su ubili ove građane u pojam, oni su pogazili njihovo dostojanstvo. Kad kažem građane mislim i na borce i na penzionere, na radnike i na sve kategorije. Dakle, oni su nam uzeli dušu i šta više treba da nam se desi, pa da se pobunimo protiv ovakve vlasti?”

Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH navodi da radnici u BiH nisu nikad bili u težem položaju, posebno imajući u vidu da prosječna plata, koju imaju samo sretnici, ne zadovoljava ni polovinu potrošačke korpe za četvoročlanu porodicu.

On podsjeća da entiteti nemaju još ni Opšti kolektivni ugovor, kojim bi bila jasno propisana radnička prava. Sindikat je predlagao i povećanje najniže plaće sa 400 na 630 KM. To je neophodno kaže Šatorović ukoliko vlast misli da zadrži barem jedan broj radnika da ne odlaze trbuhom za kruhom.

Savez sindikata Republike Srpske 30. aprila je u Gradišci organizovao manifestaciono okupljanje sindikalnih predstavnika, povodom obilježavanja 1. maja – Međunarodnog praznika rada, s ciljem da se pošalju jasne poruke poslodavcima i Vladi da se povećaju minimalne plate i poboljšaju uslovi rada da bi se smanjio odliv radno aktivnog stanovništva.

Zakon o radu koje su entiteti usvojili postao je tek mrtvo slovo na papiru, vjeruju radnici. U javnom sektoru posao se dobija samo po stranačkoj i rodbinskoj pripadnosti. U privatnom sektoru vlasnici firmi određuju pravila i zloupotrebljavaju činjenicu da se nova radna mjesta rijetko otvaraju.

Andrija Simić bivši radnik boja i lakova Terpentin iz Višegrada, a danas povremeni građevinski radnik prisjeća se kako su radnici nekad bili cijenjeni:
“Radnici su imali pravo na godišnji odmor, slobodan dan, topli obrok, regres, slobodno za praznike bez obzira da li radio u privredi ili van privrede. Danas to nije tako. Radiš tri dana da bi bio slobodan za vjerski praznik, eto to su ti sad prava. Ako si bolestan, jednom se toleriše drugi put već dobiješ opomenu od poslodavca ili ti da otkaz.”

U Zvorniku je oko 8.500 nezaposlenih, a oni koji rade u istom su položaju svuda u BiH. Radnik Slaviša Vlačić kaže:

“Kad prođete bilo kojim naseljenim mjestom pa i našim gradom Zvornikom, vidjećete koliko je poslodavaca natjeralo svoje radnike da rade iz nužde, a ne zato što im je to pravo, tako da je izlišno komentarisati da li radnik ima ama baš ikakvo pravo.”

Mnoge su firme u stečaju, radnicima se duguju ionako minimalne plate, ne uplaćuje se radni staž, zdravstveno osiguranje… Prilike su ovo koje tjeraju i one koji imaju posao da za boljim uslovima idu van granica BiH, i tako prekinu zloupotrebe poslodavaca. Iz Trebinja je oko tri hiljade radnika već otišlo u susjednu Hrvatsku, mahom u Dubrovnik, gdje imaju i do tri puta veća primanja i bolja prava.

“Do sad je bila praksa da poslodavci daju otkaze radnicima, ženama koje treba da se udaju, da rađaju djecu… Međutim, došlo je neko novo vrijeme da radnici usljed niskih plata, usljed nepostojanja elementarnih uslova rada daju otkaze i idu tamo, na ona tržišta radne snage gdje je to bolje plaćeno, gdje se cijeni rad”, kaže Dragan Simović predsjednik Sindikata Trebinje.

I tako radnici u BiH dočekuju još jedan Prvi maj, ne priželjkujući čak ni veća prava, već priliku da što prije odu iz ove zemlje, dok sindikati upozoravaju vlast ali i poslodavce da za pet godina u ovoj zemlji neće više imati ko da radi.