Preventivna arheološka iskapanja u Studencima kod Ljubuškog

Na području Gornjih Studenaca kod Ljubuškog, u drugoj polovici 20. vijeka evidentirani su ostaci helenističkog fortifikacijskog sistema, kojeg stariji autori (P. Oreč, 1987. god.) interpretiraju kao zidanu gomilu i svojevrsno svetište, dok su na širem području ubicirani ostaci grobova već decenijama nejasne datacije.

S ciljem definiranja karaktera i datacije, ali i u povodu recentnih nelegalnih iskapanja, Općina Ljubuški i Odjel za arheologiju kulturno-sportskog centra organizirali su preventivna arheološka istraživanja, kako bi se zaštitila kulturno-historijska baština te spriječila nelegalna trgovina kulturnim dobrom, kazao je voditelj arheološkog tima Mirko Rašić.

Preliminarnim terenskim radom i istraživanjima na širem području gornjih Studenaca evidentirano je sedam tumula helenističkog tipa. Riječ je o skupnim grobnicama koje u tlocrtu imaju nepravilan oblik kvadrata, pravokutnika ili kruga, s jednim ili više stupnjeva arhitekture nastalih poslagivanjem amfornog kamena.

Još uvijek nije jasna ideja slojevitosti, no činjenice je da se unutar središnjeg pojasa formira prostor za ukop pokojnika, omeđen gradnjom suhozida u visini do 100 cm, koji je u konačnici zasut sitnim kamenom.

“Da recentna devastiranja nisu iznimka, potvrđuju naša iskapanja nekoliko tumula, gdje se naziru jasni elementi devastiranja grobnice u potrazi za artefaktima, što je uzrokovalo uništavanje grobne arhitekture, konteksta ali i propadanje kostiju u minulim vremenima”.

No usprkos svemu navedenom, pokretni nalazi pronađeni u devastiranim grobovima svjedoče o duhovnom i materijalnom svijetu helenističkog vremena u zaleđu Narone, odnosno razdoblju čiji su tragovi “sporadični i uistinu skromno zastupljeni, kao i naša saznanja.

Rašić smatra kako vrijedi istaknuti ulomke gnathia keramike, i brojnih perlica izrađenih od staklene paste koje su nekada formirale jednu ogrlicu.

Spomenuta keramika nosi naziv jednog od produkcijskih centara, Egnazia-e u današnjoj južnoj Italiji, no prije svega se odnosi na karakterističnu tehniku ukrašavanja.

U Studencima je pronađena njena kasna faza, koju karakteriziraju tanke stijenke s crnim premazom i okomitim rebrima, a datirana je u 3. vijeka pne.

Izuzev nešto mlađih, na hercegovačkom području postoji samo jedna direktna analogija, i to s helenističkom nekropolom Mrljanovac, kojoj tek predstoje sistematska arheološka iskapanja u okviru projekta pod pokroviteljstvom federalnog ministarstva kulture i sporta.

“Analizom pronađene keramike s ovih dvaju lokaliteta, pridonijet ćemo i boljem poznavanju trgovačkih veza tokom helenističkog razdoblja u zaleđu Narone, dok ćemo zahvaljući brojnosti i tipološkim odrednicama grobne arhitekture biti u mogućnosti definirati lokalni tip”.

Vrijedi podsjetiti kako o kontinuitetu i dinamici života u mjestu Studenci svjedoče i brojna druga prahistorijska i antička nalazišta, prije svega zahvaljujući povoljnim klimatskim uvjetima, izvoru rijeke i plodnoj zemlji. U prilog tome svjedoče značajni arheološki potencijali te pronalasci importnog materijala, poput figurine Italske božice, deponirane u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Na zadovoljstvo arheološkog tima, voditelja Mirka Rašića, kolega arheologa i studenata, Krunoslave Oreč, Ljube Oreča i Tomislava Mihalja, te suradnika Vinka Hercega i fra Milana Jukića, mjesna zajednica Studenci pokazala je osobit interes za sačuvanje i promociju kulturno-historijske baštine.

Shodno tome, u skorije vrijeme planirano je otvaranje arheološke zbirke gdje će biti deponiran cjelokupan pokretni arheološki materijal pronađen na spomenutom nalazištu, navodi se u saopštenju.