Radnička pobjeda u Diti

Dita

Prvi put nakon dvadeset i pet godina događa se da su neki od donedavno obespravljenih radnika Praznik rada dočekali s proslavom kao pobjednici. Radnici privatizacijom potpuno uništene Dite samoinicijativno su pokrenuli proizvodnju. Danas ih je zaposleno oko 80, a već 30 radnika je otišlo u mirovinu. Dita posluje u plusu, a velike kompanije dvije godine su se otimale pod čijim će vlasništvom Dita završiti.

Posljednjih nekoliko godina vodili su gorku bitku i do uspjeha prošli trnovit put. Štrajkovi glađu, danonoćno trogodišnje čuvanje tvornice, a onda i masovno prosvjedovanje pred zgradom Vlade Tuzlanskog kantona, kada su institucije države zapaljene, način je na koji su se radnici Dite borili za očuvanje svojih radnih mjesta.

“To se ove godine ne može opisati jer to baš treba samo doživjeti. Baš je sada pravi Prvi maj. Ja sam prezadovoljna i trpeza će biti puno bogatija”, kaže radnica Izeta Pekarić, koja sa suprugom radi u Diti.

A Dita je nekada bila jedan od najvećih industrijskih giganata u Jugoslaviji. Slavlje je tim veće što su baš radnici spasili Ditu od propasti. Tu je činjenicu važno naglasiti sada kada ih je pod svoje okrilje uzeo jedan od najvećih trgovačkih lanaca u zemljama regije – Bingo.

“Znači, bez nas ove fabrike ne bi bilo. Jer pogledajte fabrike oko nas. Preko puta nas je Polihem – znači nema ništa. Ispred nas je Gumara – nema ništa. Iznad nas je Partizan, institut – također nema ništa. I zato, fabrika deterdženata Dita ne bi opstala da nije bilo nas radnika i sindikata. Žalosno je što se pojedinci iz politike hvale kako su oni pomogli. Jeste bilo verbalne pomoći, ali financijske pomoći nije bilo ni od koga”, kaže predsjednik Sindikata radnika Dževad Mehmedović.

Emina Busulađić kaže za RSE da se svi, posebice vlasti, žele okititi perjem uspjeha radnika Dite. Međutim, kaže Busulađić, radnici su i dalje u velikom oprezu, ali i puni samopouzdanja.

“Kod mene još uvijek tinja strepnja. Pitam se hoće li to do kraja biti kako treba. I sada me često pitaju zašto tako govorim. Ali morate znati, Lora je ušla u Ditu kao veliki ‘bum’. A onda smo se opekli o Loru. Jednostavno me strah. I sami znate da ima poslovica: koga jednom zmija ugrize poslije se i guštera boji. Zato bih ja radije da sačekamo par godina i da onda kažemo: ‘Uau, to je to’. Sada ja to ne mogu reći, moram sačekati nekoliko godina”, navodi ova radnica Dite.

Ipak, radnici Dite ponosni su na svoj uspjeh. Tvrde da su sami odabrali da njihov novi vlasnik bude kompanija Bingo, jer im je upravo taj trgovački lanac pomogao na samom početku. Radnici su mišljenja da ni u budućnosti nitko bolje obnovu tvornice ne može razumjeti od onih koji su uz nju odrastali.

“Radnici Dite do stečaja nisu primili gotovo 50 plaća. Međutim, radnici Dite su bili istrajni i uporni. Znači, borba mora trajati. Nema posustajanja. Nema predaje. Ovo je putokaz i drugima kako se treba boriti za svoju firmu jer nikada ništa nije izgubljeno. Dakle, ne smijemo se predavati. Treba se boriti za svoju firmu. Ovo je pobjeda radnika, a njihova upornost je očito dala rezultate”, kaže za RSE predsjednik Sindikata solidarnosti Sakib Kopić.

Praznik rada konačno je proslavljen kao praznik, istaknuo je Dževad Mehmedović.

“Ušli smo u Prvi maj s pobjedom. Nastavljamo raditi. Zar to nije najbolja vijest?!”, poručio je Mehmedović.

Iako se tuzlansku tvornicu deterdženata posljednjih godina kroz medije željelo prikazati kao tvornicu s neslavnom poviješću, radnici Dite su ipak pokazali da su najveću krizu u svojoj četrdesetgodišnjoj tradiciji ponijeli dostojanstveno, a njihova slava, daleko od kapitalizma i bez marketinga, postala još veća.