Rijetki eksponati pod okriljem Muzeja Gazi Husrev-begove biblioteke

Gazi Husrev-begova biblioteka

Gazi Husrev-begova biblioteka obogaćena je za još jedan kulturni sadržaj, koji krasi i upotpunjava njenu višestoljetnu tradiciju, a to je Muzej sa stalnom postavkom lijepih i vrlo rijetkih predmeta koji su reprezent kulturnog naslijeđa ovdašnjih naroda.

Kustos muzeja Meho Manjgo u razgovoru za Fenu navodi da je muzejska postavka podijeljena u osam tematskih cjelina prema vrsti predmeta, njihovoj namjeni i načinu na koji su se koristili, a to je islamska kaligrafija, biblioteka u ratu, mjerenje vremena, ulema, džamija i tekija, svakodnevni život i umjetnička obrada metala. U foajeu Muzeja nalazi se i vrijedna zbirka radova u kamenu – lapidarij.

“Izlošci su trodimenzionalni, Biblioteka ih je dobijala na poklon ili otkupljivala, a vremenom su prerasli u zbirku s više od 1.200 predmeta”, kazao je Manjgo.

U Muzeju Gazi Husrev-begove biblioteke posjetioci imaju priliku vidjeti predmete koji krase islamsku tradiciju Bošnjaka ovih prostora, a oni dolaze iz različitih ambijenata – kućnog, džamijskog, tekijskog i zanatskog.

Obilazak Muzeja započinje lapidarijem s tarihima (natpisima) starim nekoliko stoljeća, a među njima najviše pažnje plijeni nišan Turhan Emin-bega, koji se prema narodnom vjerovanju smatra osnivačem najstarije džamije u Bosni i Hercegovini, one u Ustikolini.

“Pored spomenutog nišana izloženo je desetak vrijednih tariha, odnosno epitafa, koji su se nalazili na džamijama, česmama i drugim objektima. Ovi kameni natpisi jedini su ostaci i materijalni dokazi o postojanju porušenih bosanskih džamija i drugih objekata islamske kulture”, kazao je Manjgo.

U Muzeju Biblioteke izložene su i kaligrafske kompozicije bosanskohercegovačkih kaligrafa, a najstariji radovi pripadaju Ahmedu Seidu Viliću (prva polovina 19. stoljeća), ćehaji travničkih vezira i defterćehaji Bosanskog ejaleta. Slijede ih četiri diplome za kaligrafiju hadži hafiza Rakima ef. Islamovića (1839. – 1895.), jednog od posljednjih bosanskih učitelja kaligrafije, dobijene u Istanbulu.

Tu su i dvije levhe Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka (1839. – 1902.) – gradonačelnika Sarajeva, književnika i kulturnog pregaoca. Na kraju su četiri, veoma uspjele, nepotpisane kaligrafske kompozicije.

Poseban dio nove postavke naslovljen kao “Biblioteka u ratu 1992. – 1995.”, postavljen je u čast nesebičnosti uposlenika Biblioteke koji su tokom rata u Bosni i Hercegovini spašavali kulturno blago. Produciran je i film Oxford Film and Television Productiona, kojeg posjetitelji imaju priliku pogledati.

U jednom dijelu muzejske postavke izloženi su i lični predmeti koji su pripadali Mehmedu Džemaludinu ef. Čauševiću, učenjaku, prosvjetitelju i vjerskom reformatoru, koji je obavljao funkciju reisu-l-uleme od 1913. do 1930. godine.

Manjgo je podsjetio da je za doprinos napretku muslimanske misli i angažmana, osmanski sultan Mehmed Rešad V odlikovao 1915. godine Čauševića počasnom titulom Čuvar Mekke i Medine i Čuvar Istanbula, a ovo odlikovanje predstavljeno je u sklopu nove postavke.

Pored tog dokumenta, izložena je Menšura (carski ukaz) o imenovanju Mehmeda Džemaludina ef. Čauševića za reisu-l-ulemu Bosne i Hercegovine, dio njegovog ogrtača i drugi predmeti.

Za strane posjetitelje, turiste i istraživače, posebno je zanimljiv dio postavke “Svakodnevni život” u kojoj se nastojao dočarati život bosanskohercegovačkih muslimana tokom pet stoljeća, gdje su, osim muške (traboloz, čakšire, jelek, fes) i ženske nošnje (feredža, ječerma, čevken, anterija) svoje mjesto u postavci našli i bešika, vezeni peškiri, tespihi i drugi eksponati.

Muzej Gazi Husrev-begove biblioteke ne broji veliki broj inventarnih jedinica, ali to ne znači da je riječ o zbirci manjeg značaja, naprotiv njena unikatnost svrstava ga u posebno vrijedne kolekcije.

Potvrda ovoga jesu, između ostalog, naveo je Manjgo, rukopisi Mushafa s bogatim iluminacijama i vrhunskom kaligrafijom, poput Mushafa Fadil-paše Šerifovića, džuza Mehmed-paše Sokolovića iz XVI stoljeća, zatim Mushaf u prijepisu Hafiza eš-Širazija iz 980./1573. godine, kao i mnogi drugi vrijedni rukopisi.