Romeo i Julija, potresna sirijska verzija

Miješajući tradicionalni teatar s modernom tehnologijom, sirijska verzija Shakespeareovog „Romea i Julije“ pruža jedinstvenu i još potresniju verziju te klasične ljubavne priče.

Romeo je mladi sirijski prognanik u Jordanu, a njegova voljena opkoljena je u ratom okruženom Homsu. Jedini način na koji uspijevaju komunicirati je putem Skypea.

Predstava se igra na krovu priručne bolnice za sirijske prognanike u sirijskoj prijestolnici Amanu. Njome se pažnja želi usmjeriti na živote onih koji su uspjeli pobjeći od razornog sirijskog rata – i onih koji su ostali.

„Ovom jedinstvenom predstavom željeli smo privući pažnju na područja pod opsadom, u koja humanitarne organizacije ne uspijevaju dopremiti hranu, vodu i lijekove“, rekao je reditelj, proslavljeni sirijski glumac Navar Bulbul.

„Željeli smo poslati poruku svijetu da opkoljeni ljudi nisu teroristi, nego djeca suočena s granatama, razaranjem i smrću.“

Romeo je Ibrahim, 12-godišnjak koji je prošle godine u režimskom granatiranju Damaska izgubio majku, troje braće i sestara. Tri su operativna zahvata bila potrebna da mu liječnici spase nogu, a čekaju ga još dva do potpunog oporavka.

Njegova Julija je 14-godišnjakinja koja s porodicom živi u Homsu, gradu odsječenom od svijeta. I ona je među 440.000 civila, koliko ih u Siriji živi na područjima pod opsadom i do kojih humanitarna pomoć ne stiže.

Njen identitet i tačna lokacija kriju se iz sigurnosnih razloga, a tokom predstave zbog toga nosi veo.

Publika prati razvoj njihove ljubavne priče, dok Ibrahim sjedi ispred velikog platna, na kojem se projicira video iz Homsa.

U Siriji više nema ljubavi

I stvarne životne okolnosti ponekad su prepreka, jer prekidi internetskih veza ili nestanci struje u Homsu mogu omesti predstavu.

Bulbul vjeruje kako je njegova predstava prva koja koristi Skype na takav način. Shakespeareov original adaptirao je tako što je izbacio nasilje, jer ga u Siriji ima i previše i fokusirao se na ljubavnu priču.

On je prošle godine producirao „Kralja Lira“ s djecom glumcima iz kampa Zatari, sjeverno od Amana, u kojem žive gotovo 83.000 sirijskih izbjeglica. Kaže kako njegove predstave naglašavaju tjeskobu i bol djece odvojene od svojih domova, porodice i zavičaja.

„Cilj je nadahnuti djecu i uljuditi ih kroz umjetnost, omogućiti im da koriste umjetnost kao ventil za svoju bol, tugu i gnjev“, rekao je Bulbul.

Glumac Ibrahim kaže kako se, nakon mjeseci rada na produkciji, zbližio s onima s druge strane kamere.

„Nadam se da ću se jednoga dana, kad rat završi, s njima sresti licem u lice“, rekao je.

Gledaocima, većinom sirijskim izbjeglicama, predstava je nakratko vratila državu koju su izgubili.

„Nema više ovakve ljubavi u Siriji. Rat je uništio sve lijepo u mojoj zemlji“, rekao je Muhamed Halima, 24-godišnjak prikovan za invalidska kolica. Prije dvije godine u Siriji je bio ranjen pet puta.

„Mi mladi najveće smo žrtve ovog umobolnog rata. Svako od nas imao je ljubavnu priču s nekim, ali sada ne znamo gdje su i jesu li uopće živi“, dodaje.