Sarajevo ‘štedi’ na Zemaljskom muzeju

“Meni je degutantno da učestvujem u nečemu što veliča grad i da se naša fasada koja je u oronulom stanju koristi za prezentaciju grada koji u isto vrijeme ignoriše postojanje takve institucije”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Mirsad Sijarić direktor Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (ZMBIH), objašnjavajući zbog čega je odbio poziv uprave Grada Sarajeva da učestvuju u projektu “Buđenje grada 2020”.

BiH, Zemaljski muzej
Zemaljski muzej BiH

U pismu koje je uputio Gradskoj upravi navodi da je iznenađen da Sarajevo Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine smatra “lokacijom od kulturnog značaja”.

“Naime, iz višegodišnjeg iskustva brojnih i uzaludnih pokušaja saradnje s imenovanim gradom zaključio sam da se mi (ZMBiH) ne nalazimo na prostoru grada Sarajeva, pa da je, posljedično navedenome, naša saradnja s imenovanim gradom, moguća, možda, putem nekog programa međuentitetske ili prekogranične saradnje, odnosno projekata koje finansira Evropska unija ili možda UNESCO”, piše između ostalog u pismu.

Od grada za muzej nijedna konvertibilna marka
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine od Grada Sarajeva u 2017. i 2018. godini nije dobio nijednu konvertibilnu marku, evidentno je iz izvještaja o poslovanju koji je uprava muzeja objavila 1. februara, na 132 rođendan.

Novac iz Gradske uprave Sarajeva trebao je biti obezbijeđen na osnovu Memoranduma o razumijevanju, koji je 2015. godine potpisalo skoro 30, opštinskih, kantonalnih i entitetskh zvaničnika. Među njima i bivši gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić. Grad je odlučio da, u tri godine izdvaja po 50 hiljada konvertibilnih maraka (25 hiljada eura). Novac je uplaćen samo 2016. godine u vrijeme mandata bivšeg gradonačelnika Komšića.

Cilj potpisanog Memoranduma bio je finansijska podrška radu ustanova kulture od opšteg značaja i interesa za BiH. Pored Zemaljskog muzeja riječ je o, Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH, Umjetničkoj galeriji BiH, Historijskom muzeju BiH, Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Biblioteci za slijepa i slabovidna lica BiH i Kinoteci BiH, kojima nikada nije riješen pravni status, pa samim tim ni finasiranje.

Dio novca za finasiranje trebao da bude obezbijeđen od 2016. do 2018, no prema finansijskom izvještaju Zemaljskog muzeja nisu svi redovno uplaćivali, a među njima i Grad Sarajevo, te sarajevska opština Centar, gdje se nalazi zgrada muzeja.

“Od dva miliona i 100 hiljada konvertibilnih maraka (million i 50 hiljada eura) koje je trebalo da dobijemo po tom Memorandumu dobili smo nekih 60 posto. Meni je najveće razočarenje bio Grad Sarajevo gdje se mi fizički nalazimo i to je zaista jako čudno, pogotovo ako znamo da je to neka simbolična suma, realno 50 hiljada maraka (25 hiljada eura) za Zemaljski muzej”, kaže za RSE Mirsad Sijarić direktor Zemaljskog muzeja.

Ko je izdvajao za muzej?
Novac za Zemaljski muzej, s druge strane stizao je svake godine od Grada Tuzla po 70 hiljada maraka (35 hiljada eura), kako su i obećali. Najviše novca za Zemaljski muzej, za tri godine, dalo je Ministarstvo za obrazovanje, nauku i kulturu Zeničko dobojskog kantona oko 450 hiljada maraka (225 hiljada eura), što je i najveće pojedinačno izdvajanje potpisnika Memoranduma za Zemaljski muzej.

Memorandum, član 5
Predsjedavajući Gradskog Vijeća Sarajeva Igor Gavrić, za RSE kaže, kako kroz budžet jesu planirana sredstava i da se Grad Sarajevo obavezao u mandatu bivšeg gradonačelnika da će Zemaljskom muzeju plaćati godišnju tranšu.

“Ali, isto tako u tom sporazumu u članu 5. stoji, a taj sporazum je obligacija svih onih koji su ga potpisali, da se napravi poseban namjenski račun, na koji će se uplaćivati namjenska sredstva. Do dana današnjeg Zemaljski muzej nije ispunio tu svoju obavezu da otvori poseban račun, na koji mi možemo namjenski prebaciti sredstva. Svako prebacivanje sredstava na bilo koji drugi račun, koji nije bio namjenski značilo bi nenamjensko trošenje budžetskih sredstava”, tvrdi Gavrić.

U Memorandumu u članu 5. piše da će se sredstva uplaćivati mjesečno ili kvartalno, na poseban namjenski račun, ali ne Zemaljskog muzeja, već Ministarstva civilnih poslova BiH, koje je i bilo inicijator potpisivanja Memoranduma, kako bi se pomoglo Zemaljskom muzeju i ostalim institucijama od značaja za BiH.

To i jeste bila prvobitna ideja, kaže direktor muzeja Mirsad Sijarić, da su sve opštine kantoni i gradovi koji su na dobrovoljnoj osnovi pristali da pomognu trebali da prenesu sredstava, na podračun Vijeća ministara BiH, odnosno Ministarstva civilnih poslova BiH.

“Da bi onda Ministarstvo prema svojoj procjeni i potrebama uplaćivalo određene iznose sredstava kao vrstu pomoći na račune ovih sedam institucija koje nemaju riješen pravni status. Ministarsvo finansija i trezora BiH, vjerovatno, jer to je njihova nadležnost, nije dozvolilo da se formira taj podračun i zbog toga je taj prvi plan pao u vodu”, dodaje on.

Prema njegovim riječima, nikada nije bilo govora da neka od ovih institucija formira poseban račun, jer to tada nije bilo izvodljivo.

“Pogotovo ne Zemaljski muzej koji je tada bio četiri miliona maraka (dva miliona eura) u dugu. Na narednom dogovoru istih tih predstavnika dogovoreno je da svi oni pojedinačno uplaćuju određenim institucijama direktno na račun taj iznos koji su sami odredili koliki će biti”, kaže Sijarić, i dodaje da je priča o posebnom računu samo izgovor.

“Eto tih 100 hiljada maraka (50 hiljada eura) Zemaljski muzej će, evo dok sam ja direktor, biti spreman da se radnici odreknu jedne plate, daću sve od sebe da pomognemo Gradu Sarajevu da bi mogao da provodi svoje vrlo bitne projekte u oblasti kulture, promocije grada, turizma, gradnje nebodera, žičara, uništavanje zelenih površina i svega ostalog što rade zadnjih godina”, kaže on.

Upravo na način na koji gradska vlast u Sarajevu raspoređuje novac u svojoj redovnoj kolumni za Deutsche Welle, upozorava i profesor i književnik Nenad Veličković.

Podsjeća kako je od šest miliona maraka za kapitalna ulaganja u 2018. Grad Sarajevo odvojio 100 hiljada maraka (50 hiljada eura) za doček Nove Godine koji se vodi pod stavkom Projekti u oblasti kulture, te da je gradska vlast na to potrošila tačno onoliko koliko je uskratila Muzeju.

Na šta grad troši novac?
Veličković za RSE kaže kako u tekstu govori o načinu na koji Grad Sarajevo troši novac, a preko toga i šta su vrijednosti Sarajeva.

“Meni se čini da aktuelni gradonačelnik (Abdulah Skaka) i ljudi oko njega zastupaju neke vrijednosti koji nisu bile i ne bi trebale da budu vrijednosti Grada Sarajeva. Znanje, nauka, obrazovanje kultura i u užem i u širem smislu, to je sve gurnuto u drugi plan i ako se time bave, bave se na populistički i neki vrlo prizeman način”, objašnjava Veličković.

On podsjeća da Grad Sarajevo svake godine sa 200 hljada maraka (100 hiljada eura) finansira Sarajevo film festival (SFF), koji je, kako kaže, potpuno druga vrsta manifestacija, “ali je značajna za turizam, ali i populizam”, te da je pored toga SFF-u 2017. godine obezbijeđeno i 22 hiljade konvertibilnih maraka (11 hiljada eura) za crveni tepih.​

“To je možda i bolji signal o tome šta se događa da neko muzej sa tri miliona predmeta o kojima se brine i čuva ih nekih 50 zaposlenih od kojih većina imaju visoku stručnu spremu i neki su stvarno eksperti u svojim oblastima. Dakle Muzej koji je institucija ne samo od značaja za kulturu nego i naučna institucija bitna za Univerzitet u Srajevu, da gradonačelnik i Gradsko vijeće ne prepoznaju tu važnost, ali da im je važan crveni tepih na kojem se mogu slikati sa nekim zvijezdama i poluzvijezdama, eto to govori o tom skorojevićkom mentalitetu uprave Grada”, zaključuje Veličković.

‘Ponižavanje insititucije’
U Zemaljskom muzeju BIH, prema riječima direktora, zaposleno je dvije trećine potrebnih radnika. Najveći broj su visokoobrazovani, među njima i doktori nauka. Prosječna plata uposlenika je manja od hiljadu maraka (manje od 500 eura).

Poređenja radi, na osnovu budžeta Grada Sarajeva za bruto plate 124 uposlenika Uprave biće izdvojeno više od tri miliona i 200 hiljada konvertibilnih maraka (million i 600 hiljada eura), što je skoro pet puta više nego što je potrebno za plate uposlenika Muzeja za jednu godinu.

“Uopšte nije sporan, ni u gradu, ni u kantonu, ni u Federaciji ni u državi, novac, ne nedostaje novac. Problem je što smo mi kao građani dozvolili da nas vode ljudi koji očigledno nemaju elementarna znanja da bi mogli valorizirati vrijednosti i resurse kojima raspolažu. Jer, da to razumiju vidjeli bi da to nije tako strašno izdvojiti novac za muzej ili neku drugu kulturnu instituciju, nije samo Zemaljski muzej u tom problemu”, kaže Mirsad Sijarić.

Dodaje da mu je žao, zbog mladih umjetnika što neće učestvovati u projektu “Buđenje grada 2020”, te da su se oni koji neće realizovati zamišljeno na fasadi Zemaljskog muzeja našli ni krivi ni dužni u problemu.

“Samo je pitanje da mi zaista kažemo da je dosta, stvarno je dosta, jer to je ponižavanje institucije”, kaže Sijerić i podsjeća da se Zemaljski muzej velikim dijelom finansira iz sredstava drugih država i međunarodnih organizacija.

“Čeka se da UNESCO, Sjedinjene Američke Države, Švedska, potroše novac od svojih poreskih obveznika u Zemaljskom muzeju da srede, sve da naprave, a onda da neko uđe sa promocijom umjetnika, sa promocijom ideje, da se probudi grad, da se pokaže da smo mi svjetska metropola. Mislim to je toliko licemjerno da ja zaista ne mogu baš da gutam svaki dan toliku količinu gadosti”, zaključuje Sijerčić.

Zemaljski muzej BiH najstarija je kulturno naučna institucija u Bosni i Hercegovini. Upravo zbog nemogućnosti da se trajno reguliše status i finsnsiranje ove institucije, 4. oktobra 2012. godine, tadašnji direktor Adnan Busuladžić zatvorio je muzej. Prvi put u 124 godine njegovog postojanja, ulazna vrata okovana su daskama na kojima je pisalo: zatvoreno.

Muzej je ponovo otvoren tri godine kasnije, 15. septembra 2015. godine, a istog dana u Ministarstvu civilnih poslova BiH, potpisan je Memorandum, čiji je cilj bio od 2016. do 2018. godine finansijski pomoći sedam institucija od značaja za kulturu i nauku, čiji pravni status nije riješen. Ni država, ni entiteti ni kantoni, nikada nisu u potpunosti preuzeli brigu o ovim institucijama. Iako svaka od njih čuva tradiciju, historiju ili književnost svih u BiH, na državnom nivou nikada nije bilo političke volje da se ovaj problem riješi.

Prije godinu dana Vijeće ministara usvojilo je informaciju, zahvaljujući kojoj je Zemaljski muzej priključen na sistem grijanja institucija BiH. Istom odlukom je predviđeno da se troškovi snose sve dok ih muzej ne bude u stanju plaćati samostalno. Iz institucija Republike Srpske osudili su odluku Vijeća ministara, objašnjavajući da je kultura na nivou entiteta i kantona, ne navodeći u kakvoj je to vezi sa grijanjem, čije instalacije prolaze upravo kroz prostor koji pripada muzeju.

Slično je bilo i kada je Vijeće ministara u septembru 2018. godine dodijelilo sredstva za sufinansiranje projekata Zemaljskom muzeju, Historijskom muzeju, Olimpijskom muzeju u Sarajevu, te Arhivu BiH, ukupno 1,1 milion maraka iz klirinškog duga. Ministarstvo prosvjete i kulture RS-a ocijenilo je ovu odluku neustavnom i nezakonitom, uz obrazloženje da ne postoje institucije kulture BiH.

Posted by on 2020-02-13. Filed under Bosna i Hercegovina. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. Both comments and pings are currently closed.

You must be logged in to post a comment Login