Sarajevska Vraca i zaostavština partizana

Napad Wehrmachta na Jugoslaviju počeo je kada je Jovan Divjak imao 4 godine. On i njegovi prijatelji i danas žale zbog raspada bivše države i insistiraju na prevazilazilaženju nacionalizma.

Priču o osamdesetogodišnjoj historiji Sarajeva Erich Rathfelder, novinar berlinskog „Tageszeitunga”, započinje na partizanskom spomen-obilježju na Vracama smještenom iznad grada, koje se tokom posljednjeg rata u BiH nalazilo direktno na liniji fronta, a sada je na granici sa Republikom Srpskom.

Na ovom mjestu, kako se navodi u članku, “prepliće se historija posljednjih osamdeset godina, pobjednička borba partizana protiv fašizma od 1941. do 1945. godine sa ratom vođenim od 1992. do 1995. godine, kada su srpski nacionalisti sa tog mjesta vršili napade na grad.”

Jovan Divjak, bosanski Srbin koji se u posljednjem ratu borio za jedinstvenu BiH i bio zamjenik komandanta Armije BiH, pojašnjava za TAZ istorijski značaj sarajevskog spomen-obilježja na Vracama.

„84-godišnji Divjak čita imena žrtava: srpska, muslimanska, hrvatska kao i ona koja zvuče jevrejsko-sefardski i kojih je najviše. Njemačke okupatorske snage i hrvatske ustaše uhapsile su hiljade sarajevskih Jevreja i odvele ih u koncentracione logore.´…Ovdje su, podvlači Divjak, građani Sarajeva jednaki bez obzira na vjeru. ´Pravoslavci, muslimani, katolici i Jevreji živjeli su ravnopravno, miješali se, u Bosni nije bilo važno koje je neko vjeroispovijesti.´”

Sudbina sarajevskih Jevreja

Njemački novinar potom opisuje kako je izgledala okupacija tadašnje Kraljevine Jugoslavije i njena podjela na okupacione zone: italijansku i njemačku.

“´Sarajevski Jevreji imali su deset dana da napuste domovinu i pobjegnu u italijansku zonu ili u Albaniju, gdje nisu bili progonjeni´, objašnjava Jakob Finci, 78-godišnji predsjednik Jevrejske zajednice u gradu. Većina njih nije reagirala tako brzo kao njegovi roditelji. U to vrijeme Fincijev otac i majka uspjeli su se probiti do Mostara, italijanske okupacione zone, u koju je njegov otac ušao prerušen u pokrivenu muslimanku. Tu su privremeno bili sigurni i konačno su završili na otoku Rabu, gdje se Jakob Finci i rodio.”

No, velika većina od 12.000 Jevreja u Sarajevu, koje je tada imao oko 60.000 stanovnika, bila je izgubljena, navodi se dalje i ukazuje na činjenicu da je, nakon rata devedesetih, u Sarajevu, koje broji više od 300.000 stanovnika, ostalo tek oko 800 Jevreja

Nacionalisti do danas ne mogu podnijeti uspjeh partizana

„Nacionalisti na svim stranama do danas nisu mogli podnijeti to što su partizani pobijedili u ratu protiv okupatora i njima sličnim, kaže 95-godišnji bivši partizan Raif Dizdarević tokom razgovora u kafeu Tito.” Dizdarević je, bivši jugoslovenski ministar vanjskih poslova i pretposljednji predsjednik Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Trojica njegove braće, kako se navodi, ubijena su u partizanima. I on sam je postao partizanski kurir 1943. godine, zatim borac u jednoj jedinici u srednjoj Bosni, koja je vršila sabotaže i napadala njemačke i ustaške vojnike.

„Mi smo imali malo oružja, ali smo imali veliki moral. Zalagali smo se za bratstvo i jedinstvo, a pridružili su nam se borci koji su bili pripadnici svih naroda u zemlji”, izjavio je on u razgovoru za Tageszeitug.

Dizdarević je kao veliki uspjeh partizana istakao i Drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu, kada su delegati iz svih dijelova tadašnje zemlje raspravljali o novom Ustavu i definirali granice budućih socijalističkih država koje su i danas aktuelne.

“Ono što je za nas u Sarajevu bilo značajno je to što je Republika Bosna i Hercegovina uspostavljena kao jednaka sa ostalim, nacionalno definiranim republikama. Bosna je trebala biti republika za Srbe, Muslimane, Hrvate i sve njene stanovnike” , naglašava bivši partizan koji se danas u Sarajevu smatra moralnim autoritetom, piše još u članku.

“U tadašnjem ustavu su ljudi, bez obzira na naciju i vjeru, definirani kao građani s jednakim pravima”, rekao je još Dizdarević te istakao i da je to bio moderan i evropski ustav koji se ne može porediti sa današnjim Daytonskim ustavom, koji zemlju dijeli na etno-nacionalističke teritorije i negira jednakost svih građana, piše u članku berlinskog dnevnog lista.

Nisu se svi dali uvući u vrtlog nacionalizma

Reportažu iz Sarajeva njemački novinar upotpunjuje i pričom oSvetlani Broz, Titovoj unuci, koja danas živi u Sarajevu.

Svetlana je odrastala u Beogradu i nakon smrti djeda Josipa Broza 1981. godine shvatila je da su nacionalističke ideje postajale sve popularnije u Srbiji. Pa ipak, kako kaže, niko u Bosni nije mogao ni zamisliti da može doći do novog rata, jer je „trećina stanovništva živjela u mješovitim brakovima.”

„Bosna je napadnuta izvana, prvo sa srpske, a zatim i s hrvatske strane. Cilj agresora bio je rastrgati i uništiti isprepleteno bosansko društvo zločinima etničkog čišćenja kako bi se potom stvorila etnički čista područja. Gotovo polovina stanovništva je raseljena ili ubijena. Žrtve su uglavnom bili Bošnjaci, kako se bosanski Muslimani nazivaju od 1993. godine”, kaže Brozova u razgovoru za Tageszeitung.

Kada je u aprilu 1992. počeo napad srpske vojske na Sarajevo, Brozova se nije dvoumila hoće li doći u Bosnu i raditi i pomagati kao kardiolog. “A kada je od pacijenata čula priče o nasilju, raseljavanju i ubistvima, počela je sistematski voditi intervjue o ljudskim iskustvima u ratu. Svetlana Broz je o tome napisala knjigu u kojoj je uspjela pokazati da se “svi ljudi nisu dali uvući u vrtlog nacionalizma”.

Žal za Jugoslavijom

“Jugoslovenski sistem bio je ružičasti socijalizam. Svi smo dobro živjeli zajedno, mogli smo putovati i imali smo mnoge slobode. I u ratnom Sarajevu su se ljudi držali zajedno. A kada je nakon mirovnih pregovora u Daytonu 1995. postalo jasno da će BiH biti podijeljena na Republiku Srpsku i bošnjačko-hrvatsku Federaciju, razočaranje je bilo veliko”, izjavio je Jakob Finci za njemački list, dok su Raif Dizdarević i Svetlana Broz optužili međunarodnu zajednicu da je nagradila one koji su izazvali i pokrenuli rat. Daytonski sporazum je, kako su istakli još, okončao borbe, ali je nacionalističkim strankama dao kontrolu nad “njihovim teritorijama”.

U članku Tageszeitunga spominje se i tužba Jakoba Fincija i Derve Sejdića protiv BiH pred Sudom za ljudska prava u Haagu, te navodi da se, upskos što je ta sudska instanca naložila izmjenu Daytonskog ustava, još ništa nije dogodilo i da nacionalisti na svim stranama blokiraju tu reformu.

“Nedavno su srpski nacionalisti zatražili da se dio partizanskog spomen-obilježja za sve žrtve fašizma na brdu iznad Sarajeva otcijepi i da se tu postavi spomen obilježje samo srpskim žrtvama. Jovan Divjak tako nešto jako ljuti. Jer, kako ističe na kraju, ´Vraca su tu za sve žrtve´, kaže se u tekstu objavljenom u berlinskom listu Tageszeitung.