Selo Vrselje nadomak Zenice: Ovdje je tradicija biti rudar

Selo Vrselje, udaljeno oko 20 kilometara od Zenice, smješteno na 900 nadmorske visine, pravo je rudarsko mjesto u kojem je tradicija biti rudar. Rijetke su porodice u Vrselju iz kojih neko nekada nije bio rudar.

Pitomo selo, lijepo uređene kuće i dvorišta, ukazuju na idiličan i miran život koji vlada u Vrselju. Mještani se drže zajedno i u žalosti i u veselju. Svi žive kao jedno…

Uska cesta vodi nas do sela. Djeca kraj puta čekaju autobuse koji će ih odvesti do njihovih kuća. U putu prema selu zaustavili smo se pored dječaka Dževada, koji je zamolio da krene s nama u selo. Dječak se vraćo iz škole, a, kako nam je kazao, žuri na dženazu komoratima poginulim u gorskom udaru u jami Raspotočje Rudnika mrkog uglja Zenica. U toj jami minulog četvrtka život je izgubilo pet od 34 rudara koji su ostali zarobljeni nakon gorskog udara.

Dječak nam usput priča o selu, odrastanju, roditeljima, ali i ljepoti Vrselja.

Mještani sela su poput ovog dječaka, otvoreni, komunikativni i spremni da pomognu unatoč velikoj nesreći koja ih je pogodila, u kojoj su  dvojica rudara iz Vrselja izgubila život u jami Raspotočje – Mehemed Dizdarević i Mehmedalija Halilović.

Bivši rudar i mještanin Vrselja Ibrahim Dizdarević u razgovoru za AA govori o selu, njegovim ljepotama, komšijskoj ljubavi, zajedništvu… Kaže kako u ovom selu niko nikada nije sam, svi su uvijek tu jedni za druge, i u tuzi i u veselju.

“Selo broji oko 700 stanovnika. Od ukupnog broja zaposlenih mještana sela, u Rudniku mrkog uglja Zenica radi više od 60”, objašnjava Dizdarević.

Prema njegovim riječima, većina onih koji su zaposleni rade u zeničkom rudniku.

“Vrselje je zaista rudarsko selo, dosta mještana radi i zarađuje hljeb u zeničkom rudniku mrkog uglja. U svim dosadašnjim nesrećama koje prate rudnik, od 1982. godine nismo imali smrtne slučajeve. Tada je poginuo jedan mještanin, a u nedavnoj nesreći u jami Raspotočje poginula su još dva naša mještanina”, ispričao je Dizdarević za AA.

No, u samom selu je veliki broj onih koji su bili povrijeđeni u raznim rudarskim nesrećama.

“Povrijeđenih smo imali mnogo, ljudi koji su ostali invalidi nakon tih povreda imamo također mnogo”, pojasnio je Dizdarević.

Uprkos tome, a najviše zahvaljujući i trenutnim uslovima u bh. društvu i teškoj ekonomskoj situaciji, mladi iz sela Vrselje se i dalje u veoma velikom broju prijavljuju na svaki konkurs za prijem rudara u zeničkom rudniku.

“U ovom selu je tradicija biti rudar. Rijetke su porodice iz kojih neko nekada nije bio rudar. Više od 50 posto ukupno zaposlenih u selu su rudari”, ispričao je Dizdarević.

Dženazi dvojici komorata iz Vrselja prisustvovao je veliki broj ljudi, starih i mladih, članova porodica, rođaka, komšija, poznanika… Životi većine ovise o teškom rudarskom “hljebu sa sedam kora”, a Mehemedov i Mehmedalijin mezar ostaju kao vječno podsjećanje i objašnjenje značenja tih “sedam kora” rudarskog hljeba.

Dok smo napuštali selo, brojna djeca su nam mahala u znak pozdrava. Mnogi od njih će, prema tradiciji, vjerovatno biti novi bh. rudari. Sretno im bilo.