Terra Dinarica vodič kroz bh. ljepoticu Zelengoru

Zelengora, foto: Elma Okić, Terra Dinarica

Zelengora je, pogađate, najzelenija planina u Bosni i Hercegovini i prirodna je granica Bosne i Hercegovine, mediteranske i kontinentalne klime, te je dom bistrih glacijalnih jezera znanih kao “gorske oči”: Crno, Bijelo, Orlovačko, Borilovačko, Kotlaničko, Štirinsko, te Kladopoljsko jezero, kao i Gornje i Donje bare, a kuriozitet je da se sva jezera nalaze između 1380 i 1650 m nadmorske visine.
Zelengora “pripada” opštinama Kalinovik, Foča i Gacko, a udaljena je 107 km od Sarajeva, u pravcu Foče i Tjentišta, s najvišim vrhom Bregočem (2014 mNv).

Tim Zemlje Dinarike je, zajedno s kolegicama i kolegama iz Planinarskog društva Visočica, na Zelengori obišao standardnu i preporučenu turu za rekreativce i planinare – početnike, koja vodi od Donjih bara, preko Uglješinog vrha (1859 mnv), zatim obližnjeg siparnika, te guste bjelogorične šume, do Donjih bara.

Zelengora, foto: Olja Latinović, Terra Dinarica

S obzirom na to da je ruta namijenjena uglavnom rekreativcima i planinarima – početnicima, preporučuje se obilzak mimo zime, kada na Zelengori padnu veliki snjegovi, koji se ne otope čak i do kasnog proljeća. S Uglješinog vrha se, između ostalog, vide Maglić (najviši vrh BiH, 2386 mnv), Volujak,  planina Treskavica, masiv Treskavac, te ogromna pusta prostranstva u pravcu Hercegovine (planina Lebršnik i prevoj Čemerno), Crne Gore (NP Durmitor), te Srbije (NP Tara).

No, najljepši pogled se pruža ka jednoj od posljednjih prašuma Evrope, obližnjoj Perućici, u koju je pristup posjetiocima ograničen. Stariji pamte i Carevu šumu, također prašumu, koja se nalazila na Zelengori i koju je posjekla Austro-Ugarska, da bi gradila pruge i gradove diljem carevine, a mnogi ističu i da trupci iz te šume i dan-danas iznad vode čuvaju Veneciju. Ova priča je teško provjerljiva, ali ostatke Careve šume još uvijek možete vidjeti. Nadamo se da slična sudbina neće zadesiti i Perućicu.

Kada se odlučite posjetiti Zelengoru, na raspolaganju su smještajni kapaciteti Nacionalnog parka Sutjeska, ili gostoprimljiva domaćinstva Tjentišta i okolnih sela, kao što je turističko seosko domaćinstvo Radović, čiji smo bili gosti i koje toplo preporučujemo. Naš tim je “u pratnji” imao i šestogodišnju djevojčicu, koja je, uz velike napore, uspjela ustati u 4 h ujutro, te pješačiti oko osam sati, koliko je ukupno trajala ranije opisana tura. Za sve vas koji ste stariji i jači ne bi trebao postojati izgovor da ne posjetite, prema mnogima, najljepšu planinu u BiH.

Vukovi, medvjedi, srne, divokoze

Zelengora, foto: Olja Latinović, Terra Dinarica

Možda vas na to može nagovoriti podatak da na Zelengori postoji oko 2600 vrsta biljaka, od kojih su najznačajnije bosanska čekinjuša, bosanski kaćun, ilirska krčagovina, dinarska večernica, te endemska biljka, uskolisni zvončac, karakterističan za kanjon rijeke Sutjeske, koja Zelengoru dijeli od planina Maglić i Volujak. Zelengora je, naravno, poznata i po svojim bogatim šumama, uglavnom bukovom, hrastovom i smrčinom, ali nerijetko i jelovom, i  borovom, te, čak, i pokojim stablom divlje trešnje, tise i rijetkog javora gluhača. Zelengora ima i bogat životinjski svijet, od raznih guštera i žaba, surih orlova, sivih sokolova, sova, do najrjeđih evropskih zmija otrovnica, planinskog šargana, u narodu poznatog kao žutokrug. S obzirom na prostranstva skoro netaknute divlje prirode, na Zelengori žive i krupni sisari, čije su populacije na ovom prostoru među najbogatijima u Evropi. Izdvajaju se: vukovi, medvjedi, divlje svinje, srne i divokoze.

Kompleks Zelengore dio je Nacionalnog parka Sutjeska, najstarijeg i vjerovatno najpoznatijeg u našoj zemlji. Tu se odigrala i poznata Bitka na Sutjesci, 1943. godine, kada su partizani pretrpjeli ogromne gubitke. U bici je poginuo i narodni heroj Sava Kovačević, čiji se grob i spomenik, koji je u vrlo jadnom stanju, nalaze na putu prema Donjim barama.

“Prema današnjem stepenu istraženosti, flora cvjetnica Nacionalni park Sutjeska (oko 160 km2) broji više od 1800 vrsta. Za primjer, to je oko 4 puta više nego cijela flora Islanda, koji je 650 puta veći po površini ili skoro kao cijela flora Poljske, koja je ‘samo’ 1954 puta veća”, istaknuo je Đorđije Milanović, stručnjak za floru i vegetaciju Bosne i Hercegovine. Toliko o brizi vlasti za očuvanje zajedničkog i jedinstvenog evropskog i svjetskog blaga, endemskih biljaka i životinja i ljepota Zelengore, koja je dio Bijele linije Via Dinarice.

Mala Rana dalmatina, žabica s fotografije, preživjet će, sigurni smo, i nepogodu zvanu čovjek novca žedan. Možete je sresti na putu ka Uglješinom vrhu, odmah iznad Gornjih bara. Potoci su pitki, šume mirisne, životinje česte, zrak opojan, a osmijeh širok na našoj Zelengori.

Neka postane i vaša.