Učenici iz Amerike na razmjeni u BiH: Probajte vidjeti svoj rodni grad ili državu očima stranca

Ponekad, kada si tinejdžer, misliš da ne postoji dosadniji ili užasniji grad ili država od tvoje. Čula sam ovo i od mojih bosanskih prijatelja, a često sam i ja to isto govorila o mom rodnom gradu. Stoga je moj savjet- probajte vidjeti svoj rodni grad ili državu kao stranac. Otkrićete koliko su zaista predivni”, poručila je ova sedamnaestogodišnja tinejdžerka.

Američki srednjoškolci Ben Blum iz San Franciska, Darsi Tjurin iz Novog Meksika, Mejv Brin d’Amour iz Njujorka, Ema Morgan iz Konektikata, Tena Korhonen iz Minesote i Samanta Dejvis iz Sjeverne Karoline odlučili su da godinu dana svog srednjoškolskog obrazovanja provedu u Evropi. Sami nisu birali ni grad ni zemlju, ali danas su prezadovoljni što borave u BiH. Tena je “dobila” Banjaluku, a ostali Sarajevo.

Kao i svaki početak, i ovaj nije bio jednostavan, jer su se susreli sa drugačijim ‘životnim stilom’, mentalitetom, jezikom, a o BiH su ranije znali samo da je zemlja u istočnoj Evropi, izuzev Eme, kojoj je ovo drugi put da boravi u našoj zemlji. Prvi put je ovdje bila 2013. godine, kada je njen dom punih 10 mjeseci, isto kao i danas, bilo Sarajevo. I prije svog prvog dolaska, o kulturi naše zemlje je znala dosta, ponajviše zahvaljujući romanu “Ljudi knjige” od Geraldine Brooks, a koji govori o Sarajevskoj hagadi i ujedno odaje počast ljudima različitih vjera koji su rizikovali živote kako bi zaštitili ovo djelo neprocjenjive vrijednosti. Tako je Emma i prije dolaska znala da se u glavnom gradu preklapa arhitektura iz različitih vremenskih perioda i da će ovdje vidjeti i džamiju i sinagogu, ali i katoličku i pravoslavnu crkvu. Pored arhitekture, oduševila su je i naša jela, ali i poseban osjećaj dok je istraživala na desetine uskih uličica Baščaršije. Otkriva nam da je tokom svog prvog boravka jako zavoljela i kafu, pa je nakon povratka u svoj rodni grad uvela pravilo da obavezno pije kafu sa svojim prijateljima.

“Amerikanci definitivno trebaju kafenisanje. Naime, kod nas je veliki pritisak da uvijek morate nešto isplanirati ako želite da se vidite sa prijateljima. Treba, primjera radi, isplanirati hoćete li ići u kino ili na trčanje. S druge strane, Bosanci cijene razgovar uz kafu koji može trajati čak i satima. Tako sam poslije svoje prve godine provedene u BiH počela da kafenišem sa svojim američkim prijaljima i ubrzo sam uvidjela da sam ih nakon ovog rituala bolje upoznala”, priča nam Ema i nastavlja: “Ponekad, kada si tinejdžer, misliš da ne postoji dosadniji ili užasniji grad ili država od tvoje. Čula sam ovo i od mojih bosanskih prijatelja, a često sam i ja to isto govorila o mom rodnom gradu. Stoga je moj savjet- probajte vidjeti svoj rodni grad ili državu kao stranac. Otkrićete koliko su zaista predivni”, poručila je ova sedamnaestogodišnja tinejdžerka.

I njena prijateljica i sunarodnica Mejv je oduševljena Sarajevom i o svom boravku kaže: “Kada sam se prijavila za YES Abroad, nisam mogla birati u koju zemlju ću doći. Kocka je pala na BiH i mislim da je to bilo savršeno rješenje za mene. Jako sam zavoljela Sarajevo, i svaki trenutak slobodnog vremena koristim za šetnju ili da grad obilazim tramvajem. Posjetila sam i neke gradove u Hercegovini -Neum, Konjic, Mostar, Trebenje i Stolac i mogu reći da su priroda, planine i rijeke u vašoj državi zaista nevjerovatne. Dodala bih i da je hrana u Bosni fakat ukusna. Volim krompirušu, sirnicu, baklavu, grah i bosansku kafu. Slušam takođe i bosansku muziku, posebno Dinu Merlina i Bijelo Dugme”.

Samanthi se posebno svidjela naša bliskost jer u Americi porodice uglavnom žive na različitim stranama i dosta rjeđe komuniciraju. Ljudi ovdje, kaže, ostaju u kontaktu i često se viđaju i pokazuju ljubav prema svojoj porodici i prijateljima.

Učenički život u SAD i BiH takođe imaju niz različitosti, a Samanta je otkrila neke.

“U SAD-u imamo puno više zadaće koju radimo bukvalno svake noći. Također, u SAD-u je više pažnje posvečeno umjetnosti i vanškolskim ativnostima, što nažalost nije dio školskog života u Bosni”, kaže Samantha.

Benjaminu s druge strane mnogo više paše naš sistem školovanja jer je, kako kaže, u američkim školama svakodnevni život srednjoškolaca previše popunjen i učenici su pod više stresa. Naglašava da je jako sretan da nije isto i ovdje u BiH!

Jedina Amerikanka sa banjalučkom adresom Tana se u gradu na Vrbasu odlično snašla, a najteže joj se  bilo priviknuti na činjenicu da ovdje ni život, a ni jedan običan dan nisu toliko organizovani niti konkretni, dok ona obožava da ima plan. “ Tokom boravka ovdje, vjerovatno sam najviše naučila o sebi, kako se prilagoditi i biti nezavisna.  Takođe, naučila sam novi jezik, kako da “spustim loptu” i živim bez stresa,  i naravno kako da sjedim u kafiću 5 sati”, priča Tana.

Ovi simpatični tinejdžeri nam otkrivaju i čemu su se najviše  čudili u našoj zemlji. Riječ je o popularnoj promaji od koje domaćini posebno čuvaju svoje goste, fenu koji je obavezan nakon svakog pranja kose i činjenici da ne smiju sjediti na podu kako ne bi “nahladili jajnike”.

Preko YES programa, pored naših sagovornika, u proteklih pet godina je još 30 učenika iz SAD-a boravilo u BiH, živjelo u našim porodicama, pohađalo naše gimnazije i uglavnom nisu krili oduševljenje našom zemljom i kulturom.

x“Mogu reći da su američki srenjoškolci i meni otvorili oči i pokazali zapravo koliko imamo lijepu državu, te koliko ne cijenimo neke stvari poput te što žene smiju hodati same ulicom, čak i jako kasno naveče, a da znaju da su sigurne i da im svaki muškarac nije prijetnja. Takođe, važno je i to što su nam skoro svi proizvodi organski, meso nije GMO, mliječni proizvodi su još uvijek bez steroida i aditiva. Oduševe se time koliko smo bliski, koliko se grlimo i pokazujemo ljubav, koliko su porodice bliske, tako da ako se nešto loše dogodi, imaš jednu cijeli zajednicu iza sebe- iako sve ima i svoje loše strane, naravno, ali su mi pomogli da uvidim da sve baš nije crno-bijelo. Često mi govore, a ova rečenica najbolje opisuje njihovu poruku: Možda nemate visok životni standard, ali bez obzira na to, vaš kvalitet života je mnogo, mnogo viši nego u mnogim mjestima u SAD”, ističe Lela Draganić kordinatorica YES programa.