Živjeti dvije decenije u kolektivnom centru

Od kraja rata do danas u svoje domove koje su morali napustiti, vratilo se oko pola miliona građana BiH. Većini su obnovljene kuće u kojima su živjeli do rata, međutim, malo toga je urađeno na održivom povratku. Veliki broj ljudi koji su se vratili nema posao pa tako ni osnovne uslove da prehrani svoju porodicu.

Dvadeset godina nakon rata, oko 126 hiljada porodica čeka na obnovu svojih domova. Nekoliko hiljada je smješteno u 122 kolektivna centra. Ove podatke je u ponedjeljak, uz Međunarodni dan izbjeglica, koji se obilježava 20. juna, saopštila Unija za održivi povratak BiH.

Muris i Melis, desetogodišnjaci, rođeni su u izbjegličkom centru Višća kraj Tuzle. Oni su druga generacija djece koja odrasta u kolektivnim centrima. Njihovi roditelji u ove centre dolazili su kao djeca bježeći od ratnih strahota.

„Ovdje ima puno blata, a kada bude ljeto izađemo ovdje i kada nema blata, idemo i igramo se“, priča Muris dok pokazuje na improvizovano igralište u blizini kolektivnog centra.

Višće je samo jedan od osam kolektivnih centara na području Tuzlanskog kantona. U njima je smješteno oko 450 porodica.

U tom kolektivnom centru, od rata živi i Evlid Hasanović. U izbjegličkom kampu zasnovao je porodicu, a posao nikada nije uspio dobiti. U svoj se dom vratiti ne može jer nikada nije obnovljen.

„Ovdje devedeset posto ljudi ne radi. Imaju neki koji imaju od roditelja penziju, pa od toga žive. Snalazi se narod nekako. Ja sam dosta puta predavao za donacije i za povratak. Kad god dođem nisam ništa dobio. Odmah kažu: ‘U tvoje selo nema niko da uđe, ne mogu oni to radi jedne kuće raditi, zbog jednog objekta, put, struja i ostalo’“, govori Evlid.

U BIH dvadeset godina nakon rata postoje jos 122 kolektivna centra. U njima živi nekoliko hiljada ljudi.

Porodice, njih 126 hiljada, čeka na obnovu svojih prijeratnih domova, podsjeća predsjednica Unije za održivi povratak i integracije Mehunisa Zukić.

„Najžalosniji je podatak što imamo ljude u kolektivnim centrima. Mi smo počeli da utičemo, na nekakvo rješavanje tog problema, da se ti kolektivni centri zatvore. Bosna i Hercegovina se zadužila, jednim dijelom i donatorskim sredstvima, da bi se tih nekoliko hiljada ljudi koji žive u 122 kolektivna centra smjestilo“, kaže Zukić.

Dok hiljade ljudi, već dvadeset godina, u potpuno neuslovnim kolektivnim centrima ili nekom drugom smještaju, čeka na obnovu svojih domova, vlasti tvrde da su sredstva za obnovu u ratu srušenih kuća obezbijeđena.

Ministrica za ljudska prava i izbjeglice BIH Semiha Borovac kaže da ima oko 530 miliona KM, za pitanja izbjeglih unutar BIH.

„Još nedostaje projekata, ideja, nedostaje konkretne akcije“, objašnjava ona.

Neven Crvenković glasnogovornik UNHCR-a u BIH navodi da se u posljednjih 20 godina mnogo uradilo na rješavanju problema izbjeglih u BIH.

„Same brojke govore o tome, preko milion povratnika, od toga otprilike pola milona takozvanih manjinskih povratnika. Doista je puno napravljeno, ali posao još nije gotov, ostaje još puno da se uradi. Bitno je da postoje mogućnosti uz pomoć međunarodne zajednice kroz velike programe kako bi se ne samo stambeno zbrinuli oni koji su bez krova nad glavom, nego kako bi im se omogućio jedan održivi razvoj, održivi život“, dodaje Crvenković.

Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije, građani BIH napuštaju svoju zemlju i danas. Tako se prema njihovim podacima u posljednjih godinu i po iz BIH iselilo skoro 68 hiljada ljudi

„Dakle cijele porodice odlaze, a što je najgore odlaze iz mjesta gdje su se ljudi najviše vratili, to su sela u okolini Zvornika gdje imamo jako velik odliv ljudi. Kompletne porodice odlaze, a da ne govorim o mladima. Zatim Kanton 10, recimo Livno, Tomislavgrad, Kupres, to su prazna mjesta, bez mladih. Mi moramo učiniti nešto, znači ekonomski održati ljude na prostorima povratka“, zaključuje Zukić.