Život u jednom, prava u drugom entitetu

Prema nedavnoj anketi koju su sproveli Agencija Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) i Unija za održivi povratak i integracije u BiH, kojom je obuhvaćeno oko 4.000 domaćinstava u 53 opštine, blizu 30 posto povratnika i 11 posto raseljenih u Bosni i Hercegovini je navelo da nemaju zdravstveno osiguranje u lokalnoj zajednici u kojoj žive – Tesliću.

Zbog većih prava u jednom u poređenju sa drugim entitetom ili nepriznavanja njihovih prava u različitim dijelovima BiH mnogi povratnici ni danas nisu prijavljeni na svojim adresama, kaže predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH Mirhunisa Zukić.

“Imamo civilne žrtve rata, borce, stare ljude koji primaju penzije iz Federacije BiH koje su veće u odnosu na Republiku Srpsku (RS). Onda imamo ljude koje zakon u jednom entitetu ne prepoznaje, kao što su logoraši. Ljudi idu tamo gdje mogu dobiti neku stimulaciju. U RS-u ljudi su se prijavili u Banjaluci, Petrovcu koji pripada RS-u, a žive na Kupresu ili u Drvaru i Glamoču, tako da u BiH, vrlo maloj i složenoj, ispaštaju ljudi”, kaže Zukić.

Istraživanje koje je Unija za održivi povratak provela u saradnji sa UNHCR-om pokazalo je i da ljudi koji su prijavljeni u mjestima povratka ne koriste zdravstveno osiguranje.

“Između entiteta ne postoji koordinacija. U tim zakonima ljudi se ne mogu snaći. Imamo i jednu zanimljivu stvar da mlade žene planiraju u kojem će kantonu roditi dijete, jer stimulacija nakon poroda nije ujednačena u svim kantonima”, dodaje Zukić.

Kada je u pitanju zdravstvena zaštita ovih ljudi, situacija se ne razlikuje u Federaciji BiH i RS-u. Prema riječima resornog ministra u Vladi Federacije, posebno je to izraženo u rubnim područjima između dva bosanskohercegovačka entiteta.

“Kad vi imate probleme koji se tiču povratnika, kada ih stručno analizirate bez da vodite računa o etničkoj pripadnosti onda ćete vidjeti da povratnik Srbin koji se vratio u Federaciju ili povratnik Bošnjak ili Hrvat u RS ima iste probleme. Mislim da bi bilo rješenje da zavodi zdravstvenih osiguranja pospješe saradnju i da potpišu odgovarajuće sporazume da povratnici u jedan ili drugi entitet ostvaruju primarnu zdravstvenu zaštitu tamo gdje im je bliže, a u kliničkim centrima tamo gdje im je bolja usluga”, navodi ministar raseljenih osoba i izbjeglica Federacije Edin Ramić.

Povratnici, raseljene osobe i izbjeglice često su i u raljama birokratije, pokazuju iskustva iz prakse.

“Ako ja kao prvi čovjek Odbora za zaštitu prava izbjeglica raseljenih lica i povratnika trebam i do mjesec dana da završim proceduralno da dobiju ovjerenu zdravstvenu knjižicu na svoje ime, šta mislite da li oni uopšte mogu završiti taj proces u neko dogledno vrijeme”, naglašava potpredsjednik Narodne skupštine RS Senad Bratić.

Koliko se uvažavaju preporuke upućene sa tematskih sjednica o pravima povratnika, raseljenih i izbjeglih osoba pokazuje i činjenica da se o zdravstvenoj zaštiti ovih kategorija stanovništva raspravljalo i 2010. godine.

“Kad danas pogledamo kako se te preporuke sedam godina poslije realiziraju onda ćemo vidjeti da značajan broj tih preporuka nije realiziran. Konkretno radi se o sporazumu koji reguliše prava osiguranih lica koja prelaze iz jednog u drugi entitet gdje uopšte raseljena lica i izbjeglice nisu spomenuti”, kaže ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH Semiha Borovac.