Administrativni kulturocid: „Ako ne treba imati zemlju, onda ne treba imati ni Zemaljski muzej!“

Javni protesti protiv zatvaranja Zemaljskog muzeja BiH i konferencija za novinare održani su u srijedu, 28. Decembra 2011.godine, u prostorijama Muzeja.

Na konferenciji su se građanima obratili direktor Muzeja, Adnan Busuladžić, predsjednik Upravnog odbora, Munib Maglajlić,  članovi Naučnog vijeća i ugledni akademici i profesori. Busuladžić je naglasio da je u situaciji nedostatka osnovnih finansijskih sredstava i  vidne nezainteresovanosti vlasti logičan slijed događaja zatvaranje Zemaljskog muzeja BiH i ostalih kulturnih institucija.

Prema riječima Busuladžića, osnovni problem je što Muzej nije redovna budžetska ustanova, niti je riješeno pitanje njegovog pravnog statusa. Programom sufinansiranja, zahvaljujući Kantonu Sarajevo, koji  je izdvajao 160.000 KM i Ministarstvu civilnih poslova BiH, koje je izdvajalo čak 850.000 KM za potrebe Muzeja, ova institucija je opstajala.

Problem je što budžet za 2011. godinu nije usvojen, a za 2012. će biti usvojen u iznosu sredstava utrošenih za privremeno finansiranje iz  2011. godine, tako da Ministarstvo civilnih poslova BiH i Vijeće Ministara BiH neće uplatiti sredstva Muzeju najmanje naredne dvije godine, a vjerovatno ni nakon toga. On dalje naglašava da je neophodno da Muzej bude na budžetu, a dok se ne riješi njegov pravni status, poziva organe vlasti sa svih nivoa da učestvuju u sufinansiranju ove institucije.

Zaposleni u Muzeju nisu primili plate već 6 mjeseci, isto toliko vremena im nisu uplaćeni doprinosi, eksponati su u opasnosti od pljačke i propadanja, a postoji i  problem plaćanja režija za prostor od 15.000 m2.
Busuladžić naglašava je osnovni uzrok zatvaranja Muzeja politička ravnodušnost prema problemu njegovog finansiranja. Prema njegovim riječima, kontaktirani su svi predstavnici vlasti ponaosob, na svim nivoima, od opštinskog do državnog, zatim OHR, rukovodstva svih stranaka, kako onih na vlasti, tako i u opoziciji. Nijednog povratnog odgovora nije bilo. Izuzetak je bila Mira Grbić, poslanica Federalnog Parlamenta, koja je ličnim doprinosom u vrijednosti od 700 KM izrazila podršku opstanku ove institucije.

On naglašava da vlasti deklarativno zastupaju stav da Muzej bude institucija na državnom nivou, ali da ništa ne rade po tom pitanju, koristeći kao izgovor nepostojanje političkog konsenzusa. Takvom političkom vrhu nedostaje, kako Busuladžić kaže, „socijalni osjećaj i društvena odgovrnost, a o državotvornosti je iluzorno i pričati.“ Naglašava da je pri Federalnoj Vladi formirana komisija, na čelu sa šefom ureda premijera Nikšića, Ramizom Mehakovićem, da raspravi pitanje Muzeja, međutim, koliko je poznato, Mehaković nije još ništa poduzeo.

Planirani projekti Zemaljskog muzeja BiH, kao što je stalna izložba u Odjeljenju prirodnih nauka, koja bi prvenstveno bila namijenjena najmlađim posjetiocima Muzeja, pregovori oko izložbi iz Italije i Turske, sve će to vjerovatno ostati bez rezultata zbog pasivnog stava BiH političara na svim nivoima vlasti prema ovom administrativnom kulturocidu.

Ibrahim Spahić je naveo da u Agenciji za statistiku BiH apsolutno nema informacija o Zemaljskom muzeju BiH, niti o umjetnosti, kulturi i obrazovanju, te da takva statistička i organizacijska marginalizacija institucija kulture od državnog značaja zapravo znači oficijelnu negaciju postojanja tih institucija i negaciju njihove konekcije sa državom i društvom.

Munib Maglajlić, predsjednih Upravnog odbora, naglasio je da do daljnjeg političarima ne treba dozvoliti ulazak u Muzej, te da neće pristati na njegovo zatvaranje, jer je to upravo ono što bi odgovaralo neprijateljima ove ustanove. Dubravko Lovrenović, član Naučnog vijeća, istakao je da je ovakva demokratija obrazovanje i nauku čini predmetom političke trgovine, te da se trebaju detektovati okolnosti koje dovode do ovakvih i sličnih problema.

Ratni direktor Muzeja, Enver Imamović, naglasio je da je nemaran odnos vlasti prema Muzeju refleksija odnosa vlasti prema samoj državnosti BiH. Prema njegovim riječima, Povelja Kulina bana, kao temelj državnosti BiH i osnova za njeno međunarodno priznanje, koja se nalazi u Zemaljskom muzeju, očigledno nije od velike važnosti za političke elite.

„Ako ne treba imati zemlju, onda ne treba imati ni Zemaljski muzej“, s ironijom ističe Zdravko Grebo, tvrdeći da je problem u kojem se ova ustanova trenutno nalazi zapravo indikator polarizirajuće politike, te da je vladajući politički stav „hajmo podijeliti sve što možemo, ono što ne možemo podijeliti hajmo uništiti.“  Prema Grebi, koji svake godine donira 500 KM za potrebe Muzeja, „problem“ Zemaljskog muzeja je u njegovom rodoslovu, jer se mnogima ne sviđa ovo „zemaljski“, koje aludira na građansku svijest i zajedništvo.

Smatra da bi se problem Muzeja mogao riješiti da postoji politička volja i građanstvo imuno na pasivnost i letargiju, te kao njegove ključne uzroke navodi „etnicizaciju javnog prostora i primitivni i divljački kapitalizam.“  Političarima bi očigledno, prema njegovim riječima, veća kazna bila natjerati ih da dolaze u Muzej nego zabraniti im ulazak u isti.

[nggallery id=8]

Edina Đurković