Bh. Romima ne pomažu strategije

Romi, najbrojnija nacionalna manjina u Bosni i Hercegovini, i dalje ne ostvaruje ni osnovna ljudska prava u ovoj zemlji uprkos brojnim strategijama donesenim za poboljšanje položaja nacionalnih manjina i koje su koštale milijune eura.

Živinice, Romi, Cigulje

Naime, sve slabosti koje Romi u BiH proživljavaju godinama, pa i desetljećima, proživljavaju i danas, kada je BiH potpisnica važnijih deklaracija o poštivanju ljudskih prava Ujedinjenih naroda (UN).

Na pitanje Radija Slobodna Europa (RSE) ima li ikakvog napretka Šaban Mujić, član Vijeća nacionalnih manjina u BiH, kaže nam da su ti koraci istaknuti tek na papiru, ali da su i dalje u romskim zajednicama nevidljivi.

“To su tek počeci. Imam snahu koja je četvrta godina fakulteta. Uspješna je ali nikada nije uspjela ostvariti pravo na stipendiju. Nemam mogućnosti da je dalje financiram”, ističe Mujić.

Međutim, nisu studenti romske nacionalnosti samo uskraćeni za adekvatno obrazovanje. Brojna romska djeca često moraju odustati od školovanja već u osnovnoj školi zbog neimaštine.

Podaci o zdravstvenom osiguranju romske djece, njihovom obrazovanju i zapošljavanju i dalje su poražavajući, posebno u Tuzlanskom kantonu u kojem živi najveći broj Roma.

“Više od 95 posto Roma nema stalna mjesečna primanja, 60 posto Roma živi u neadekvatnim uslovima, a 40 posto Roma danas je bez zdravstvene zaštite. Kada govorimo o zapošljavanju, to je posebna priča. Naime, u prethodnih sedam godina oko sedam miliona maraka je uloženo u njihovo zapošljavanje, a mi imamo istu stopu nezaposlenosti kao i prije tih sedam godina jer ti programi, u koje je novac uložen, nisu dali željeni rezultat”, navodi vijećnik u Gradskom vijeću grada Tuzla Nedžad Jusić.

“Romi su bili zaposleni samo dok je trajao program, a program traje 12 mjeseci nakon čega se oni ponovo vraćaju na Zavod za zapošljavanje”, ukazuje Jusić.

Predstavnik Delegacije Europske unije u BiH za pitanje ljudskih prava Olaf Deussen istaknuo je da je upravo 2018. godina važna za sve zemlje Zapadnog Balkana.

Naime, većina zemalja teži ulasku u EU, a osnovno je pitanje koliko institucije čine na ostvarivanju ljudskih prava, posebice onda kada donose ključne odluke.

“Svi znamo da je Europska unija do sada pružala europsku i političku podršku, a kao primjer treba reći da je nedavno dala dva milijuna eura za inkluziju i stambeno zbrinjavanje Roma. Tako ćemo nastaviti raditi i ubuduće”, rekao je Deussen.

Pomoć međunarodnih institucija nikada nije izostala, ali mnogi sumnjaju u utrošeni novac, posebice romske zajednice kojoj je novac bio namijenjen, a i dalje su tretirani isključivo kao teška socijalna kategorija u BiH.

“Mnogo je ljudi koji ne rade, ali moram reći da su za to sami krivi jer ne završavaju ni osnovno obrazovanje”, opravdao je ovu činjenicu Šaban Mujić, član Vijeća nacionalnih manjina u BiH.

Budući da je i Ustav BiH zanemario nacionalne manjine, teško će Romi, koji su na tlu Europe najbrojniji upravo ovdje, do svojih prava.

“Naš Ustav je nedorečen i ugrožava ljudska prava i građanske slobode. Mi imamo situaciju da o sudbini BiH odlučuju predstavnici tri konstitutivna narodna. Nigdje nema Roma, nema građana. Ipak, svi bismo trebali biti Bosanci i Hercegovci kako bismo imali ustavom zagarantovana prava. Ovakvim Ustavom mi ta prava nemamo”, rekao je ministar rada i socijalne politike u Vladi Tuzlanskog kantona Zoran Jovanović.

Iako su brojne strategije usvojene za bolji položaj Roma u BiH, njih je tek jedan posto zaposlenih u institucijama.

Zanimljivo je istaći da, kada novinari uđu u romska naselja, sve je manje onih koji žele javno govoriti o problemima s kojima se susreću jer prava, koja su im na papiru zagarantirana, ne postoje.

Više od 90 posto ih je primorano kakvu-takvu egzistenciju tražiti na ulici, proseći i tragajući za starim otpadima koji im dnevno donesu jedva dva do tri eura u mnogobrojnu obitelj.

Boje se da na strategijama koje se usvajaju mnogi neadekvatno ostvaruju svoje osobne interese.

Odnedavno se u Tuzlanskom kantonu bilježi porast broja djece koja su primorana jednom dnevno dolaziti na topli obrok u narodne kuhinje.

Javnosti je već poznata činjenica da se javna kuhinja za djecu prije mjesec dana otvorila u Lukavcu što je mnoge zgrozilo. Ovu kuhinju uglavnom posjećuju građani romske nacionalnosti.