Danijela Ucović: Fenomen rušenja spomenika prisuta

Mostar, Herceg Stjepan Kosača

Fenomen rušenja spomenika prisutan je u cijelome svijetu i zemlje bivše Jugoslavije nisu po tome specifične, rečeno je na predavanju “Spomenik – lice i naličje simboličkog poretka” održanom u Mostaru.

Predavanje je održano u sklopu retrospektivne izložbe hrvatskog kipara Vojina Bakića “Svjetlonosne forme”.

O Bakićevom umjetničkom djelu te o pojmu spomenika općenito, kao i o fenomenu rušenja spomenika govorili su viša asistentica na studiju povijesti umjetnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru Danijela Ucović i asistent na studiju politologije istog fakulteta Dražen Barbarić.

Barbarić je u svom izlaganju kazao da svaka zajednica posjeduje kolektivno pamćenje o ukupnoj prošlosti koju je ta zajednica proživjela te da iz toga proizlazi želja za materijalizacijom kolektivnog pamćenja.

– Kolektivno pamćenje ne ostaje samo u udžbenicima povijesti i povijesnim knjigama, ne postoji samo u apstrakciji, ono se želi materijalizirati, a to se događa kroz spomeničku baštinu. Spomenici su važan element ideološkog aparata određene zajednice, a svaki spomenik nema samo estetsku i kulturnu ulogu, već i vrlo važnu simboličku ulogu – dodao je Barbarić.

Govoreći o spomenicima Vojina Bakića, koji se smatra jednim od najznačajnijih hrvatskih kipara 20. vijeka, a ujedno je i autor brojnih spomenika Narodno oslobodilačke borbe (NOB) koji su nakon prošlog rata porušeni, Danijela Ucović kazala je kako su njegovi spomenici specifični u cjelokupnoj spomeničkoj produkciji bivše države.

– Oni su na neki način uveli apstraktnu formu u spomeničku baštinu. Njegovi spomenici ne vežu se za konkretne simbole ideologije, nego slave pobjedu, žrtve rata i nevino stradale. Oni, naprosto, slave neku veću ideju – istakla je Ucović.

Osvrnuvši se na sudbinu brojnih Bakićevih spomenika koji su potpuno ili djelomično uništeni, Ucović je kazala kako je fenomen rušenja spomenika prisutan u cijelome svijetu i u svim razdobljima povijesti.

– Taj fenomen nije vezan za neko specifično vremensko razdoblje ili za određeni narod. To je jednostavno dio čovjeka, jer čovjek, kao što stvara spomenike, on ih i ruši. To je antropološki paradoks – kazala je viša asistentica Ucović.