Gruntovni rat u BiH: Čija je državna imovina?

BiH, mapa

Raspodjela državne imovine jedini je preostali uvjet za zatvaranje kancelarije OHR-a i jedan od uvjeta za pristup NATO savezu i EU. Pitanje državne imovine politički je problem u BiH. I zaista, čija je državna imovina?

Dejtonski mirovni sporazum potvrdio je kontinuitet državnosti BiH, a time i kontinuitet vlasništva nad državnom imovinom. Međutim, današnja BiH ima entitete i Brčko Distrikt. Takozvani “gruntovni rat”, spor oko toga koliko vlasništva pripada državi, a koliko entitetima, vodi se već desetak godina. U njemu učestvuju OHR, Vijeće za implementaciju mira, Komisija za državnu imovinu, entiteti, Ustavni sud BiH, ali rješenje se još uvijek ne nazire.

Nadležnost države i entiteta

Dok se pitanje vlasništva ne riješi, upravljanje javnim dobrima i prirodnim bogatstvima dijele država i entiteti. Ulogu koordinatora ima državno Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, ali još uvijek koncesije za korištenje prirodnih bogatstava daju entiteti.

Sead Delić, direktor Agencije za vodno područje rijeke Save sa sjedištem u Sarajevu, kaže da nadležnost nad Savom, kao međunarodnim vodotokom prve kategorije, ima država koja svoje nadležnosti može prenijeti na entitete. “Određene nadležnosti imaju i entiteti koji to ostvaruju preko zaštite od poplava, kroz izgradnju nasipa, obaloutvrda i crpnih stanica. Za međunarodni plovni put nadležna je država, uostalom kao i za čišćenje i uređenje plovnog puta. Prema tome, u konkretnom slučaju određene nadležnosti imaju i entiteti i država. Država je tu veoma bitna pošto se radi o međunarodnom toku i samo država može pregovarati sa susjednom Republikom Hrvatskom i sa susjednim zemljama.”

Moć ili nemoć Ustavnog suda BiH

Narodna skupština RS u septembru 2010. usvojila je Zakon o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji RS i koji definira da se ta imovina “uknjiži” na taj bh. entitet. Zakon je obuhvatio i imovinu koja je pod zabranom raspolaganja, a na osnovu odluke visokog predstavnika iz 2005. godine. Visoki predstavnik Valentin Inzko suspendirao je taj Zakon, koji je definitivno van snage stavljen presudom Ustavnog suda BiH iz jula 2012. godine. No, ništa se nije primijenilo, a političari i dalje pregovaraju.

Pravni eksperti smatraju da se radi o ustavno-pravnoj materiji koja ne može biti predmet političkih pregovora. Advokat Esad Hrvačić, ekspert za imovinsko-pravne odnose, smatra da je pitanje državne imovine složenije nego što se na prvi pogled čini. “Nemamo zakonske regulative na nivou države, nemamo Zakon o koncesijama na nivou države Bosne i Hercegovine. Zakonom nije definisano šta je to sa čim država raspolaže, šta je to sa čim entiteti raspolažu, sa čim raspolažu kantoni, opštine i druge jedinice lokalne samouprave. Taj krovni zakon u ovakvoj političkoj situaciji nikada neće biti donešen. Sud je to riješio na način da je samo deklarativno rekao da to nije u redu, ali da to treba riješiti i na tome stao. Znači, Ustavni sud nema snage da riješi ovu stvar.”

Šta je državna imovina?

Dragan Čavić, bivši predsjednik RS, sada jedan od lidera opozicije, kaže da prvo treba definirati šta je državna imovina. Dodaje da država nije samo država koja je međunarodno priznata i ima stolicu u Ujedinjenim nacijama, nego je to cijela njena unutrašnja struktura. “U svim federativnim, složenim državama pod pojmom državna imovina se podrazumijeva imovina svega onoga što u principu nije privatno. Dakle, pojam državne imovine u tom kontekstu treba shvatati i ovdje u Bosni i Hercegovini.”

Čavić ističe da pojam imovine uvijek treba vezati sa troškovima održavanja imovine, sa realnošću, a ne samo s tim ko je titular vlasništva. “Ta tema je ubačena u političko polje zbog zabrane, odluke visokog predstavnika da se zabrani raspolaganje državnom imovinom koja je predmet Ugovora o sukcesiji bivše Jugoslavije, a onda su u to mnogi, u političkom tumačenju, strpali svu imovinu u Bosni i Hercegovini. Zaboravljaju da je bio mirovni sporazum u Dejtonu, da je Bosna i Hercegovina složena na način kako danas egzistira i u tom kontekstu, u tom ustavnom okviru državnu imovinu i treba posmatrati. Mnogo fleksibilnije nego što mnogi to krajnje kruto posmatraju.”

Raspodjela imovine

Banjalučki sporazum bh. političkih lidera, sklopljen 9. marta 2012., predviđa da se sva imovina koja nije neophodna za obnašanje vlasti institucija BiH dodijeli entitetima i nižim nivoima vlasti, da se perspektivna vojna imovina uknjiži na Ministarstvo odbrane BiH, a sve ostalo da se uknjiži na entitete i općine. Američki ambasador u BiH Patrik Mun svojevremeno je kazao da bi želio vidjeti rješenje problema vojne i državne imovine koje će biti od koristi općinama, entitetima i Bosni i Hercegovini.