Hiljade djece živi i radi na beogradskim ulicama

Beograd

U Srbiji ne postoji jedinstveno istraživanje o tome koliko djece živi i radi na ulicama. Upravo zbog toga, tamošnji Zaštitnik građana je pokrenuo seriju sastanaka kako bi se institucije podstakle i usmjerile na poboljšanje uslova u kojima ova djeca svakodnevno borave.

Iako ima samo 12 godina, Eki s bratom svakodnevno radom na ulici pokušava obezbijediti egzistenciju za osmočlanu porodicu.

“Idem da radim sa bratom, idemo po kantama, skupljamo hleba i šta nađemo… Skupljamo kartone, prodajemo, da bismo zaradili za našu familiju”, kaže ovaj korisnik svratišta.

Mnoga od ove djece nisu primorana na rad, ali osjećaju dužnost da doprinesu svojim porodicama, koje jako teško žive.

“Bilo mi je malo glupo to da radim, ali morao sam, da bi pomagao roditeljima, pošto živimo siromašno i morali smo da pomažemo”, kaže Emir, volonter u svratištu.

 Hrana, čista odjeća, kupanje…

Iako ima 19 godina, Emir svakodnevno dolazi u svratište da pomaže svojim nastavnicama, za koje kaže da su ga odškolovale i izvele na pravi put.

“Želim da pomognem nastavnicama, zato što su one meni pomagale. Hoću sad i deci da pomognem, da ne budu na ulici da budu u svratištu, da ih sklonimo sa ulice”, objašnjava Emir.

Centar za integraciju mladih s projektom Svratište trenutno pruža sklonište za blizu 300 dece na dvije lokacije u Beogradu, izvještava iz Beograda reporterka Al Jazeere Natalija Lučić.

U svratištu imaju hranu, čistu odjeću, mogu se okupati, a volonteri im pomažu da rade domaću zadaću.

“Ono što se mi trudimo sa našim programom jeste da napravimo neku vrstu balansa, odnosno da detetu damo priliku da bude u ulozi deteta i da, zapravo, u svratištu, u jednom okruženju kao što je svratište, pokušavamo da organizujemo da dete ima priliku da se igra i da ima priliku da se rastereti takve vrste odgovornosti koja postoji u okviru porodice”, objašnjava Milica Đorđević, izvršna direktorica Centra za integraciju mladih.

Zaštitnik građana je još 2011. godine uputio preporuke nadležnim institucijama da bi trebalo više obratiti pažnju na položaj djece koja žive i rade na ulici. Do sada nije mnogo urađeno na tom polju.

Najranjivija društvena grupa

“U onom trenutku, kada se institucije dogovore, zapravo i prepoznaju tu decu i na isti način ih razumeju, a onda počnu i da ih evidentiraju. Ono što je sledeći ključni operativni korak jeste da se napravi protokol o postupanju. Da mi znamo, i da građani znaju, i da svaka institucija zna koje su odgovornosti one institucije ili onog pojedinca koji prvi primeti dete na ulici”, kaže Đorđević.

Pomoćnica Zaštitnika građana Gordana Stevanović naglašava da su djeca ulice najranjivija društvena grupa i da su im prava višestruko ugrožena.

“Da vidimo šta je to što u narednom periodu svaka institucija može da uradi, šta je ono gde je potrebna saradnja više institucija i da na taj način, korak po korak, krenemo u susret ovom problemu, a kako bi svoj toj deci koja žive i rade na ulici pružili sva ona prava koja imaju i druga deca koja ne žive i ne rade na ulici”, kaže Gordana Stevanović.

Prema nezvaničnoj evidenciji zaposlenih u svratištu, nekoliko hiljada djece je i dalje na ulicama i neophodna im je zaštita. Ona najčešće nemaju nikakva dokumenta, tako da su pravno nevidljiva, što im onemogućava pristup institucijama obrazovanja, zdravstvene i socijalne zaštite.

Izvor: Al Jazeera