Hiljade Iračana odsječene od pomoći

U Iraku ima više od tri miliona interno raseljenih osoba. Mnogi su zarobljeni u udaljenim i nedostupnim područjima, tako da do njih ne mogu doći ni humanitarne agencije, javlja Jane Arraf, novinarka Al Jazeere.

Iračani u Latifiji čekaju satima na humanitarnu pomoć. Stigla je prva isporuka u posljednjih nekoliko sedmica, a osigurao ju je Međunarodni komitet Crvenog križa.

Dopremili su opskrbu za 250 porodica, koje su prethodno registrirale. Većina ih je nedavno došla iz Ramadija, glavnog grada provincije Anbar.

Privremeno utočište našli su u Latifiji, sunitskom području 50-ak kilometara južno od Bagdada.

Pomoć sadrži hranu za mjesec dana, peći na kerozin i deke. Crveni križ ide tamo gdje druge humanitarne organizacije ne žele.

Poslali su i agregat za bolnicu u Falluju, koja je pod kontrolom grupe Islamska država Irak i Levant.

Pristup pomoći

U Iraku trenutno ima tri miliona raseljenih, a mnogi od njih nemaju pristup pomoći.

Ralph el-Hage iz Međunarodnog komiteta Crvenog križa je kazao: “Trebaju im hrana, čista voda i lijekovi. Postoji ogroman broj bolnica u Iraku koje nemaju dovoljno lijekova, nemaju ni struje.”

Da spriječi preusmjeravanje pomoći, Crveni križ sam nadgleda raspodjelu pomoći.

Poput mnogih drugih humanitarnih misija, i tu zaustavljaju na vojnim kontrolnim punktovima.

“Uslijed rekordnog broja raseljenih u cijeloj regiji i borbi koje i dalje traju, ovo je kriza za koju se niko nije pripremio. Čak i najjednostavnije misije teško je obaviti, a postoje stotine hiljada ljudi do kojih nijedna humanitarna agencija ne može doći”, javlja Arraf.

Siromašne porodice

Um Salah je udovica koja živi u napuštenoj prodavnici s petero djece i unucima. Tri kćerke su joj slijepe i s posebnim potrebama. Kaže kako je od kuće pobjegla kad je napadnuto njeno selo.

Ona je rekla: “Gađali su nas iz zraka i minobacačima. Svi su otišli, mi smo jedini ostali”.

Veliki broj žena u tom mjestu nema muževe ni odrasle sinove. Bada kaže kako je supruga posljednji put vidjela prije četiri mjeseca, kad su ga odvele snage sigurnosti.

Ostavila je troje male djece kući kako bi pokušala dobiti nešto pomoći, no, nije na listi.

Njoj i drugima govore da se može registrirati za naredni krug, te da mogu čekati da vide hoće li nešto pomoći preostati nakon podjele.

I čekaju jer se nadaju da će ipak biti nešto i za njih.