Kako se zaštititi od ebole?

Od prošlog mjeseca stanovnike Afrike ubija ebola, jedan od najopasnijih virusa koji se brzo širi te dobija epidemiološke razmjere. Stopa smrtnosti zaraženih osoba je blizu 90 posto. Podrobnije informacije o ovom virusu dobili smo od dr. Rusmira Baljića, koji je naglasio da se ova bolest može pojaviti bilo gdje te da stoga treba poduzeti određene mjere zaštite.

Ebola je uobičajeni naziv za grupu virusa iz roda Ebolavirus koji pripada porodici Filoviridae. Ova grupa virusa uzrokuje virusnu bolest tzv. ebola hemoragijsku groznicu, koja se najčešće naziva samo ebola. Ova bolest i virus nazvani su po rijeci Eboli u Demokratskoj Republici Kongo gdje se ovo oboljenje prvi put pojavilo 1976. godine.

Simptomi ove bolesti obično se javljaju tek dvije-tri sedmice nakon inficiranja, a to su bol u mišićima, nagli rast temperature, groznica, pojačana slabost, umor, grlobolja, glavobolja, a u posljednjoj fazi krvarenje i osip na koži. Još nije pronađen način liječenja niti vakcina kojom bi se ljudi zaštitili od ove opake bolesti.

Kako se može inficirati ovim virusom?

Mr. sci. med. dr. Rusmir Baljić, ljekar na Klinici za infektivne bolesti Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, kazao nam je da se “ljudi zaraze Ebolom prilikom direktnog kontakta s krvlju, organima ili sekretima zaraženih životinja, a uglavnom su to čimpanze, gorile i antilope. Daljnji prijenos sa čovjeka na čovjeka moguć je direktnim kontaktom s oboljelim (putem oštećene kože ili sluzokože), pri kontaktu s krvlju i sekretima oboljele osobe. Također je moguć i prijenos putem kontakta sa zaraženim predmetima kakvi su medicinske igle.”

Simptomi su slični simptomima mišije groznice

Naš sagovornik ističe da “početak bolesti karakteriziraju bolovi u mišićima, nagli rast temperature, opća slabost, gušobolja i glavobolja. Nakon toga se mogu javiti proliv, povraćanje, osip, zatajenje bubrežne i jetrene funkcije te krvarenja. U slučaju da osoba primijeti navedene simptome i posumnja da oni ukazuju na ovo oboljenje, ono što najprije treba učiniti jeste obavezno javljanje ljekaru, koji će na osnovu kliničke slike i laboratorijskih pretraga procijeniti koliko je realna sumnja na ovo oboljenje. S obzirom na to da gotovo identične simptome na našem prostorima ima i česta hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom, tzv. mišija groznica, indiciran je hospitalni tretman i dalja dijagnostička obrada.”

Lijek još nije pronađen

Glede liječenja pacijenata zaraženih ebola virusom, ne postoji određena metoda, tako da su šanse za preživljavanje kod zaraženih osoba veoma male. Dr. Rusmir naglašava da najprije treba spriječiti prijenos virusa sa životinja na čovjeka kako bi se spriječilo širenje virusa među stanovništvom. “Vakcina koja bi pomogla u prevenciji oboljenja još nije dostupna. Zato je u prvom redu potrebno spriječiti transmisiju sa životinja na čovjeka, a ako se to dogodi, onda, naravno, treba spriječiti dalje širenje. Adekvatne mjere za sprečavanje širenja provode se u Africi u regijama gdje se ebola endemski javlja. U slučaju sumnje ili potvrde infekcije, obavezna je izolacija oboljelih u karantinu”, naglasio je dr. Baljić.

(Ne)mogućnost infekcije i u našoj zemlji

Zasad je poznato da se epidemije virusa ebole pojavljuju u tropskim područjima u Africi. Međutim, naš sagovornik tvrdi da se ebola može pojaviti i u drugim oblastima: “S obzirom na današnju mobilnost populacije, nijedna zemlja nije zaštićena od pojave ove bolesti. Infekcija se u ovom slučaju mora importirati, a poseban rizik za obolijevanje i prijenos imaju osobe kakve su radnici ili turisti, koje putuju u krajeve Afrike u kojima se ebola javlja. Potrebno je naglasiti da je period inkubacije relativno dug (dva dana do tri sedmice), što može predstavljati problem za postavljanje pravovremene dijagnoze i poduzimanje daljih epidemioloških mjera uz klinički tretman.”

Vrste ebole

U posljednje tri decenije otkrivene su različite vrste ebole, a na stranici hr.wikipedia.org navodi se nekoliko.
Zair virus je prva otkrivena vrsta koja ima i najveću smrtnost, i to oko 83 posto u posljednjih 27 godina. Ova vrsta virusa najčešće i uzrokuje izbijanja zaraze u odnosu na ostale viruse.

Sudan ebolavirus je vrsta virusa koja se pojavila gotovo u isto vrijeme kao i Zair virus, kod jednog radnika u tvornici duhana u gradu Nzara u Sudanu, koji je moguće bio izoložen prirodnom rezervoaru virusa. Znanstvenici su testirali sve životinje i insekte u okolini i nisu pronašli prijenosnika. Širenje bolesti sa bolesnika nastavilo se zbog neadekvatnih higijensko-epidemioloških mjera zaštite medicinskog osoblja. Posljednja epidemija bila je u 2004. godine sa 20 potvrđenih slučajeva zaraze od kojih je pet preminulo.

Reston ebolavirus je vrsta otkrivena 1989. godine u američkom gradu Restonu tokom epidemije hemoragijske groznice makaki majmuna koji se hrane rakovima. Ova vrsta nije patogena za ljude, a bolest je prijavljena i u Filipinima, Italiji i Teksasu.

Obala Slonovače ebolavirus je vrsta virusa otkrivena među majmunima u šumama Obale Slonovače. Jedna od znanstvenica koja je radila nekropsije tijela mrtvih majmuna razvila je simptome denge (virusna bolest čiji teži oblici mogu biti slični hemoragijskim groznicama). Za šest sedmica u potpunosti se oporavila.

Bundibugyo ebolavirus se pojavio 2007. godine u okrugu Bundibugyo u Ugandi, a kasnije je ustvrđeno da se radi o novoj vrsti virusa. Prema službenom izvještaju ugandske vlade, tokom epidemije oboljelo je 149 osoba, a ukupno je bilo 37 smrtnih slučajeva.