Šta je Dejton donio, a šta uskratio BiH

Prije 20 godina, u Parizu je svečano potpisan Dejtonski mirovni sporazum za BiH, nakon njegovog parafiranja u američkom gradu Dejtonu 21. novembra. Time je zaustavljen gotovo četvorogodišnji rat u ovoj zemlji, sa preko stotinu hiljada žrtava. Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma pa sve do danas, raspravlja se o tome šta je on donio, a šta uskratio BiH.

Aleksandar Reljić, student iz Brčkog, imao je tri mjeseca kada je potpisan Dejtonski mirovni sporazum. Kaže da o onom što piše u tom dokumentu zna malo, ali su mu sasvim jasne prilike u kojim žive mladi ove zemlje:

“Danas je ovdje teško pronaći posao, pronaći da se bilo šta radi i mnogi odlaze u druge države. I ja, čim završim fakultet, potrudiću se da odem u neki drugi grad ili neku državu.”

Snežana Grbić iz Banjaluke, takođe “dejtonsko dijete”, dokumentu koji je omogućio njen život u miru, zamjera ovo:

“Smatram da taj sporazum nije realizovan jer nije donio ovdje, ni 20 godina kasnije, suživot koji je itekako potreban.“

Od samog potpisivanja, Dejtonski mirovni sporazum prate oprečna mišljenja i stavovi. Praktično, postoji opšta saglasnost samo u tome da je Mirovni sporazum zaustavio rat, ali da nije donio ono što su građani željeli.

„Spriječio je dalji rat i gotovo! Sve drugo što je slijedilo nije bilo dobro. Nema odluka,uredbi, zakona, ali ni praktičnog ponašanja kako bi se mnogo toga spriječilo a što kao negativno proizilazi iz ovog Dejtonskog sporazuma”, kazao nam je jedan od građana BiH koji je želio da ostane anoniman. Drugi je dodao: „Zavisi šta je ko očekivao od Dejtonskog mirovnog sporazuma. Oni što su mislili da će BiH biti normalna država su razočarani. Ovi što vole da kalkulišu i da se bave politikanstvom vjerovatno su pronašli satisfakciju.”

Takođe, preovladava stav da je podjela zemlje na dva dijela, odnosno na dva entieta, izvor brojnih podjela koje su rasle tokom godina, ali i praktičnih problema jer međuentitetska linija nije pratila stanje na terenu, nego rezultat ratnih osvajanja. Željko Obradović, direktor Federalne uprave za imovinske i geodetsko – prave poslove kaže:

“Općine, njih 47, je obuhvaćeno ovom međuentitetskom linijom razgraničenja ali u biti najveći dio općina je obuhvaćen ovom međuentitetskom linijom razgraničenja.”

Utvrđeni su mehanizmi koji bi umanjili mogućnost dominacije jedne etničke grupe nad drugom, ali je istovremeno uspostavljena skupa, glomazna i neefikasna država. BiH na različitim nivoima ima 600 parlamentaraca, više od 200 ministara i preko 800 različitih zvaničnika. U toj složenoj strukturi, odgovornost se najčešće izgubi u diskusiji ko je za šta ovlašten. To je primjetio i bivši predsjednik Makedonije Branko Crvenkovski za vrijeme nedavne posjete Sarajevu:

“Imao sam prilike da se sretnem s predstavnicima vlasti na svim nivoima – države, entiteta, kantona, lokalnih zajednica. I moram priznati, a možda je problem u meni, da nikad nisam shvatio ko je za šta odgovoran.”

Član Predsjedništva BiH, Bakir izetbegović naglašava da je Dejtonski sporazum dograđivan uz dogradnju države, jer se u njemu navodi pet državnih institucija – Predsjedništvo, Parlament, Vijeće ministara, Ustavni sud i Centralna banka.

“U međuvremenu, stvoreno je još 69 institucija tako da ih BiH danas ima 75. Najvažnije je sedam dodatih minstarstava koja su stvorena na osnovu Zakona o Vijeću ministara, iz 2003. godine. To su Ministarstvo finansija, ljudskih prava i izbjeglica, civilnih poslova, itd. Zatim OSA – obavještajno-sigurnosna agencija, SIPA – Agencija za istrage i zaštitu, Granična policija, Regulatorna agencija za komunikacije, Direkcija za civilno vazduhoplovstvo, te druge”, kaže Izetbegović.

U dejtonskom Ustavu su zapisane brojne diksriminatorske odredbe, što je potvrđeno i presudom Evropskog suda za ljudska prava, u predmetu “Sejdić- Finci.” Tačno za sedam dana navršiće se šest godina neprovođenja ove sudske odluke. Mirjana Nadaždin Defterdarević, profesorica Pravnog fakulteta Univerziteta “Džemal Bijedić” iz Mostara, naglašava:

“Političke volje u smislu redefinisanja sadašnjeg ustavnog okvira u BiH kada je u pitanju ravnopravnost građana za sada nema i ne možemo je očekivati u dogledno vrijeme. Niko ne odstupa od koncepta koji je za njega dobar. Aktuelnim politčkim elitama odgovara stanje kakvo jeste. Oni na kraju krajeva i jesu na svojim pozicijama upravo zbog toga što su izabrani kao perjanice etničkih kolektiviteta u BiH.“

Privreda je slaba i rascjepkana, a najveću cijenu su platili radnici. Ediba Hamamdžić, nekadašnja zaposolenica nekadašnjeg velike firme “Feroelektro” Sarajevo, kaže:

“Ja se 20 godina pitam, šta se ovo dešava? Moj um ne može da shvati da neko sjedi i planira da se jedan po jedan gigant uništava i da radnici ostaju bez posla.”

Dok se i dalje lome politička koplja hoće li Dejtonski sporazum doživjeti promjene ili ne, jedan od učesnika u našoj anketi jasno poručuje:

“Vrijeme, vreme i vakat su jasan fakat dokle smo došli. Aparati na kojim funkcionišu vlasti imaju sve manje kisika, i narod se guši. Mislim da je krajnje vrijeme da se nešto promijeni.”