Top 10 knjiga o izdaji po izboru magazina Guardian

Ona vreba iz književnosti kao neka mračna struna: izdaja u ljubavi, prijateljstvu, izdaja kao vizija ili kao iluzija, izdaja drugih ili vlastite prirode i ambicija.

To je jednim dijelom dio ljudske prirode i, iako se često smatra slabošću karaktera, to je neka vrsta fanatične snage koja potiče iz ljubavi ili, pak, slijepe vjernosti. Ovo je deset knjiga o izdaji u različitim formama:

1. Kraj ljubavne afere, Graham Green

Ovdje se uklapa bilo koji od Greenovih romana, jer ako postoji majstor izdaje u prozi, to je onda Green. Roman objavljen 1951. tužna je priča o ljubavi uništenoj ljubomorom i katoličkim osjećajem krivnje. Pisan u dobu oskudice nakon Drugog svjetskog rata i smješten u ratnom Londonu, narativ je djelomično baziran na autorovoj ljubavnoj vezi sa Lady Catherine Walston. Kada ljubomorni bivši ljubavnik po imenu Maurice Bendix shvata da mu je glavni rival u ljubavi prema Sarah Miles zapravo bog, priča dobija novi zaokret.

2. Medeja, Euripid

Ne postoji ništa tako kao grčki mit za preispitivanje ljudskih motivacija i božanske intervencije. Izdaja se proteže kroz grčku mitologiju, ali njene su posljedice rijetko tako furiozne i razorne kao što je to slučaj sa Euripidovom najpoznatijom tragedijom o osveti. Medeju izda i napušta njen suprug zbog mlađe žene. Bijesna i nasilna jer joj je učinjeno nažao, Medeja ubija svoju djecu. Ovaj je čin danas nezamisliv, ali je, nažalost, bilo i ovakvih slučajeva. Bračna frikcija između Jasona i Medeje je odslikana sa velikim psihološkim uvidom i ironijom, zbog čega se ova tragedija doima vrlo  modernom, kao i zbog tretmana spola i “drugosti.”

3. Mužjakov skok, Sharon Olds

Old nekada govori o pjesničkom “spektrumu vjernosti i izdaje”, gdje je vjernost potpuna tišina koja se suzdržava od govorenja istine, dok je izdaja potpuno razotkrivanje ličnih života prijatelja, porodice i nas samih. “Mužjakov skok” je svođenje računa od razvoda, nakon što muž od junakinje ode sa drugom ženom. Ova je poezija vrlo lična, puna tuge i uspomena na seks, ljubav i svakodnevni život i obmanu. No, radije nego da ide Medejinim putem destrukcije, Olds piše o svom suprugu sa nježnošću da bi na kraju počela da cijeni novu slobodu.

4. Ostaci dana, Kazuo Ishiguro

U poređenju sa Medejom, ili bilo s kim, gospodin Stevens iz “Ostataka dana”, djeluje suzdržan. Batler iz Darlington Halla, uravnoteženi Stevens odlučuje da posjeti staru kolegicu Miss Kenton, koju nije vidio 20 godina. Snaga njegove suzdržanosti, zajedno sa dostojanstvom i vjernošću, dio je ideje o “veličini” po kojoj je Mr. Stevens oduvijek živio. No roman se završava tako što ovaj stari batler shvata da su uvjerenja koja su ga držala tako dugo, također su ga i izdala.

5. Proljeće Miss Jeanie Brody, Muriel Spark

Kalvinistički uticaj Muriel Spark je očigledan u priči o Miss Jeanie Brody, zadivljujućoj učiteljici iz Edinburgha sa skoro pa božanskim autoritetom i fašističkim tendencijama. Izvrsni i suhi humor Muriel Spark, kao i elegantno fraziranje, prosto nosi ovu inače vrlo zlobnu priču o Brodynoj manipulaciji njenih posebnih djevojčica, te izdaji od njene učenice Sandy.

6. Grad anđela ili kaput dr. Freuda, Christa Wolf

Lojalna pobunjenica, spisateljica i književna kritičarka Christa Wolf je odrasla u nacističkoj Njemačkoj i kao dijete je bila članica Bund Deutscher Mädchen, ženske verzije Hitlerove mladeži. Nakon rata se zatekla u istočnoj Njemačkoj, gdje je postala zvaničnica Komunističke partije. Napustila je partiju 1989. prije pada berlinskog zida. Knjiga “Grad anđela”, objavljena 2010, godinu prije nego što je umrla, njen je pokušaj da objasni kako je 1959-1963. bila doušnica za kolege pisce iz stočne Njemačke. Tvrdila je da se ne sjeća ničega iz razgovora sa agentima Stasija. Dodaje također da je bila u stanju frojdovskog poricanja, te da su iluzije nužne da se nosimo sa životom.

7. U parantezi, David Jones

Bilo koji opis Prvog svjetskog rata se može čitati kao svjedočanstvo o izdaji ljudskog roda. U svom uvodu u ovu knjigu iz 1961. T. S. Eliot je nazvao ovaj pjesnički kolaž “djelom genija”. Narativ prati Johna Balla, vojnika u velško-engleskoj oružanoj regimenti, sa klimaksom u mesmerizirajućem svođenju računa o napadu na Mametza Wooda prvog dana bitke na Somi. Aluzije na englesku i velšku mitologiju su brojne i prepliću se sa eksplozivnim terorom rovovskog ratovanja.

8. Koprena, John Banville

Kada Alex Vander, odbojni protagonista iz “Koprene” primi pismo od mlade žene po imenu Cass Cleave, on se plaši da je njoj cilj da ga izda. No idaja je komplicirana stvar u ovom romanu o dupliciranju, gdje je Alex ukrao identitet drugog mladića da bi pobjegao nacistima. Ovo je izvanredan, mračan i poremećen roman i identitetu, obmani i jastvu, tako da na kraju ne znate ko je koga izdao.

9. Špijun koji je došao iz hladnoće, John le Carré

Špijuni su izdajice po profesiji. Skrivena priroda njihovog zanata ih čini sklonim za dualnost gdje će jedan dio njihovog karaktera uvijek biti zauzet izdajom drugoga. Le Carré uspijeva da prenese kompleksnost obje obmane kod njegovih likova, koji su često prisiljeni okolnostima da djeluju bešćutno, no ovaj je roman vjerovatno i najbolja Le Carréova knjiga. Napisana 1963, knjiga ima primjese noira, sa usamljenim ratnim veteranom koji se hrani sumornim horizontima i koji pokušava da učini pravu stvar, pokušava i na kraju ne uspijeva sa spasi djevojku koju voli. Britanski špijun Alec Leamas dobija posljednji zadatak prije nego što ga “izvuku iz zavjetrine”. Otkriva sloj po sloj dvojnosti i izdaje i na kraju mora da odabere između života i lojalnosti.

10. Dragi živote, Alice Munro

Munro o životu uvijek piše bez zadrške. Izdaje, maloga i velikog formata, teku kroz njene priče kao što rijeka Maitland teče kroz njen rodni Ontario. O ovoj knjizi, naslovna priča iz njene zbirke napisane 2012, Munro se vraća farmi “na kraju dugoga puta.” Ovo je mjesto od kojega je i pobjegla, ostavljajući za sobom dom i porodicu. Način na koji koristi porodičnu prošlost kao materijal za pisanje neka je vrsta izdaje. “Dragi živote” se završava slijedećim riječima: “Za neke stvari kažemo da ne mogu biti zaboravljene, ili da si nikada nećemo oprostiti. No mi činimo upravo suprotno – i to sve vrijeme.”