Vrbovica – prirodni antiseptik

Vrbovica

Vrbovica, botaničkog naziva Epilobium pariflorum, biljka iz obitelji pupoljica, je prirodni antiseptik, antibakterik, adstrigen, antiinflamatorik i antikarcinom.

Osim u liječenju upalnih stanja prostate učinkovitost pokazuje i kod bolesti mjehura, bubrega i bakterija u urinarnom traktu.

Upotreba vrbovice u ljekovite svrhe nije duga, tek posljednjih 30-tak godina, no u ovom periodu pokazala je svoje magične moći kod liječenja problema urinarnih organa, posebno prostate.

Poznata je još i pod imenima kao što su planinska vrbovica, svilovina i šumska vrbovica. Cjenjena je u cijeloj Europi, u Britaniji je poznata pod imenom Mountain ili Broad – leaved Willowherb, u Njemačkoj Berg-Weidenröschen, u Italiji Garofanino di montagna, a Francuzi su joj nadjenuli ime koje je također povezano s planinama, Epilobe des montagnes.

Vrbovicu su koristili i stari narodi, ali je s vremenom zaboravljena iz čega ju je izvukla austrijska travarka Maria Treben. Trajnica uspravne okrugle i nerazgranate stabljike naraste do metra visine. Ima duge listove jajastog oblika koji su na vrhu zašiljeni. Bijelo – ružičasti do crven cvijet s četiri latice cvjeta na samom vrhu sjemenskih ljuski, a daje tobolčasti plod dugog i uskog oblika.

Vrbovica je sa svojim različitim vrstama jako rasprostranjena biljka. Cvate od srpnja do rujna, a raste na šumskim čistinama, sječama, paljevinama, među borovima uz šumske putove, pretežno u crnogoričnim i listopadnim šumama. Voli svježa hranjiva tla bogata dušikom.

Kod vrbovice beremo listove ili cijelu biljku u cvatu, a tako ubrana suši se na toplom, prozračnom mjestu u hladovini. Po sušenju biljku usitnimo i pohranimo u platnene vrećice ili dobro zatvorene staklenke. Vrbovica se osim kao suha biljka u čaju koristi i kao ekstrakt i tinktura, a najveću ulogu ima kod liječenja muške boljke s prostatom