Zatvara se posljednji kolektivni centar u Bijeljini

Bijeljina

Osnovna škola “Petar Kočić” u selu Brodac kod Bijeljine posljednje je mjesto u kojem su i dalje smješteni stanovnici ovog i Velinog Sela, čija su domaćinstva stradala u majskim poplavama. I tako će biti do ponedjeljka. Pred školom na stolicama zatičemo nekoliko starijih ljudi. Među njima je i Milorad Lišić, upravo stanovnik Velinog Sela, koji ne zna kako se vratiti na goli beton.

Ležaj nije problem

– Kuća je prizemna, sve sam iz nje izbacio. Dobijem 165 maraka invalidnine mjesečno i to mi je sve. Do ponedjeljka smo ovdje i šta ću, moram se vratiti u selo. Trebam danas dobiti neki ležaj. Nisam imao bašte, ni stoke, priča Milorad, te nas pita hoće li poplavljeni dobiti išta od države i zašto će se na obećanu pomoć od Vlade RS-a obračunavati PDV.

Direktor škole Radovan Bikić pojašnjava nam kako će privremeni smještaj, tačnije fiskulturnu salu u kojoj su smješteni dušeci, te nekoliko učionica u prizemlju, napustiti oni koji se imaju gdje vratiti.

– Moramo krečiti školu poslije svega. Ovdje je boravilo 170 ljudi, a sada ih je 30. Ležaj nije problem. Mora doći komisija iz mjesne zajednice, kako bismo uporedili spiskove, jer ima kreveta i u školi. Mnogi lažu, pa traže namještaj na oba mjesta, ističe direktor.

Prema njegovim riječima, putem Civilne zaštite Bijeljine škola je za stanovnike poplavljenih sela dobijala tri obroka dnevno.

– Svi su otišli na godišnji, samo mi ovdje dežuramo. A mjesec brzo prođe. I u Balatunu su 24 lica, smještena u školi, koja se nemaju kud vratiti. To će rješavati lokalna zajednica. Riječ je o stanovnicima izbjeglim 1994. godine, koji su imali montažne kuće, njima je pod propao, priča direktor Bikić, te podsjeća kako u školi ima ljudi kojima su djeca u inostranstvu, a da je i on sam raseljeno lice.

– Od 23. maja su ovdje. Imamo 13 radnika, koji još nisu ušli u svoje kuće. Borimo se i mi, imamo dvije djevojčice koje su najbolji đaci, a najsiromašnije su. Inzko nam je dolazio i uzeo njihove podatke, priča Bikić, te dodaje kako su u ovoj školi ponosni na bratstvo i jedinstvo.

Bratstvo i jedinstvo

– Imamo i Radovana i Galiba i Heđešija, zaključuje direktor.

Škola ima šest područnih odjeljenja. Po donacije jedne banke, već se obnavljaju prostorije u Ostojićevu, dok se za ostale učionice još traže donatori.

– Aplicirali smo i kod Ambasade SAD-a, napominje Bikić.

U jednoj od učionica nalazimo Daru Krstić. Kaže nam kako je iz Gornjeg Brodca.

– Bila sam najprije u gimnaziji, pa onda ovdje u školi. Kuća je mala, ništa nismo uspjeli spasiti. Dvadeset kokošiju, 12 patki, pilići, sve je ostalo. Koze je ujak spasio. Od humanitarne sam tražila da mi daju dva kreveta i neku komodu. Primam socijalne pomoći 121 marku mjesečno, priča Dara.

Dara živi sa starom majkom. Do kuće je odlazila, ali treba joj pomoć.

– Moram naći bar dvojicu komšija, da mi pomognu u osposobljavanju bar jedne sobe, kaže Dara.

Od nastavnika u školi saznajemo da su uslovi prvih dana bili loši, ali da im je u velikoj mjeri pomogao Crveni krst Švajcarske. Oni su prilikom posjete pomogli da se kroz prostorije uvedu cijevi kako bi stanovnici imali pitku vodu.

oslobođenje / bih-x