Elektronski otpad – tek jedna šestina otpada reciklirana

elektronski otpad

Tokom prošle godine širom svijeta je na deponijama završila rekordna količina elektronskog otpada. Najviše su ga generisale zemlje koje se izuzetno hvale svojom razvijenom ekološkom svijesti.

“Svijet se davi u sopstvenom otpadu – tačnije elektronskom otpadu. Cijena tehnološke revolucije dolazi i u obliku o kom se malo govori, to je smeće. A njegova lavina prijeti da nas sve zatrpa“, izvještava Al Jazeera Balkans.

Samo tokom prošle godine, skoro 42 miliona tona takozvanog e-otpada, koji uglavnom čine frižideri, veš mašine i drugi kućni uređaji na kraju svog roka trajanja, završilo je na deponijama.

Riječ je o 1.150.000 velikih kamiona, koji bi, kada bismo ih poredali jednog iza drugog, stvorili kolonu od 23.000 kilometara.

Prema istraživanju Ujedinjenih nacija, nešto manje od šestine ovog otpada je reciklirano.

U poređenju sa 2013., kada je generisano 39,8 miliona tona e-otpada, prag od 50 miliona ovim tempom mogli bismo da dostignemo do 2018.

Na listi najvećih globalnih tvoraca e-smeća je Norveška sa 28,4 kilograma po glavi stanovnika.

Slijede je Švicarska, Island, Danska, Britanija, Holandija, Švedska, Francuska i SAD i Austrija.

Region sa najmanje elektronskog otpada po glavi stanovnika je Afrika. Samo sa 1,7 kilogram po osobi.

Čitav kontinent je generisao manje od dva miliona tona otpada.

U kontekstu količine, najviše ovog otpada je nastalo u Kini i Sjedinjenim Američkim Državama, dakle ukupno 32 posto elektronskog otpada čitavog svijeta. Potom slijede Japan, Njemačka i Indija.

Ironično, iako koristimo riječ otpad, ovdje zapravo govorimo i o neiskorištenom profitu. Da je recikliran i obrađen, vrijedio bi 52 milijarde dolara, što uključuje i 300 tona zlata, što je ekvivalent 11 posto globalne godišnje proizvodnje ovog dragocjenog metala.

Gotovo 60 posto elektronskog otpada stiglo je iz velikih i malih kuhinja i kupatila, a sedam posto od odbačenih mobilnih telefona, računara i štampača.

Zamjenik generalnog sekretara Ujedinjenih nacija David Malone je globalni e-otpad nazvao urbanim rudnikom zbog količine neiskorištenog potencijala, ali i potencijalne opasnosti jer koliko god da u tom rudniku ima dragocjenosti, toliko ima i toksičnih materijala koji nikada nisu stavljeni pod kontrolu.